Nije tajna da se Editorsi i Zagreb vole jako. Zanimljivo je da svaki put na koncertu uspiju publike izvući još mrvicu više sinergije, života, divote...

Iako redovito posjećuju naš grad, sinoć su totalno napunili Malu dvoranu Doma Sportova. Fanovi ovog britanskog indie rock benda su vidno uzbudeni iščekivali početak koncerta i o da odmah je krenula ekstaza. Već s prvim tonovima doslovno te dotakne nevidljiva sila glazbe koju vrlo dobro razumiju svi oni koji redovito pohađaju koncerte ili oni koji mjere pjesme time koliko trnaca u sekundi ti prožme tijelo. S Editorsima uranjamo u dubine naših duša. Zato su kul. Zato ih volimo. Svaka pjesma zakači te i odnese na malo osobno putovanje. Imaju moć prepoznavanja, a duše to vole.

Sve oko nas je betonsko, urbano, stresno... Vrijeme curi bezobrazno brzo tako da zastati postaje luksuz. Znati se prepustiti sirovoj emociji je umijeće. Nažalost smo uspjeli dogurati do vremena u kojem je pokazivanje emocije gotovo slabost. Šteta, jer je predivno kad osjećaš da osjećaš. Ništa više. Ništa manje.

Dva sata trajala je svirka i zaboravljeno je sve izvan dvorane. Cijeli show doimao se poput nadrealnog iskustva. Tom Smith zna doprijeti do svojih fanova i postaviti “mood” živahno se krećući po pozornici svojim prepoznatljivim, nazovimo to, plesom. A vokal... ah, taj njegov vokal. Nakon prvog djela koncerta, u kojem smo svi pjevali, plesali i pretapali se iz hita u hit, dobro je isplaniran kratak smiraj.

Tom sjeda za piano. Ulazimo u malo mirniji dio večeri. Sve utihne. Pjesme su lišene svega osim esencije. Razgolićene te nama predane. Možda je baš to tajni sastojak koji Editors live čini posebnim iskustvom.

Ova turneja je san svih koji ih vole. Greatest hits, najbolje od Editorsa. Servirano vruće, nabrijano i sexy.

Iako su česti gosti Zagreba i imala sam ih imala priliku čuti nekoliko puta, ne mogu izdvojiti “najbolji” koncert do sada. Svaki je najbolji. Uvijek me napune nepatvorenom srećom. Opaki su. Divni. I poput ovisnosti su jer uvijek želiš još, još...ma još.

Pitala sam ljude nakon koncerta kako im je bilo? Svi su odgovorili vrlo kratko i jasno da im je bilo genijano, vrhunski!

Bilo je nekih manjih primjedbi na zvuk, ali, hej, sve je to rock & roll. Savršenost u nesavršenosti.

Ja bih opisala prošlu noć baš takvom. Bila je savršena i svi oko mene su bili sretni, probuđeni.

I što više treba? Ovo je retoričko pitanje, ali...

Ima nekih “trebanja” koje život učine slatkim i posebnim, a Editorsi su svakako među njima.

Ajde, dođite nam opet!
Brzo.
Volimo vas!
Zagreb.