Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Ove su subote glavnu dvoranu Hrvatskog glazbenog zavoda obilježili zvuci, melodije i harmonije jednog od najvećih hrvatskih blues umjetnika. Možda bi trebalo dodati i „mladog”, ali nije potrebno. J.R. August je već sad dovoljno velik da ga svrstamo uz bok najvećih.

Iako je i ranije nastupao po reprezentativnim koncertnim prostorima, nakrcan i pretrpan HGZ, samo potvrđuje da on doista tamo pripada. Koncertni prostor dominantno predviđen za ozbiljnu, ili barem ozbiljniju glazbu, i sve ljubitelje klasike i one koji će to tek postati, ne trpi šuškavu publiku i trpko otpijanje dok se utapate u moru bluesa. No svejedno, dok po klavirskim tipkama prebire kapetan J.R., dovoljno je zažmiriti i već ste otplovili u njegov čarobni svijet. Povremeno je i bilo bolje zažmiriti jer činilo se da organizator ima neki problem s rasvjetom. Oni lusteri i zidne lampe su se nekontrolirano palili i gasili potpuno izvan ritma koncerta. Ako je i bilo neke poruke s ograničenim svjetlosnim resursima, tipa kroz mrak se probija pravednička glazba i donosi svjetlost, potpuno se sve pošeremetilo paljenjem i gašenjem nekih drugih baroknih lustera ili pozadinskih plafonjera. A možda je samo netko u gužvi bio naslonjen na prekidač, a da to nije skužio.

Međutim, bit će da je smetalo kamerama. Naime, cijeli je koncert sniman audio i video. I navodno će biti popraćen snimkom uživo i prikazan na nekoj televiziji. Pristojno smo upozoreni da ne kopamo nos i plješćemo nakon svake pjesme. Za ovo drugo nije trebalo. Za ovo prvo je.

O boli, depresiji i ostalim dubokim emotivnim čuvstvima J.R. August pripovijeda s posebnim darom, koristeći blues kao glavnu platformu i temelj svake dobre priče. Nerijetko se posluži polugama gospela ili pastoralanog folka, a mjestimice pobjegne i u swing. Premda zvuči kao mišung, njegova svirka to nije. Njegova svirka je sve ono što trebate čuti da se maknete iz svakodnevice. Da vas duboke emocije i trnci prožmu cijelim žićem i da osjetite ugodu. I da vam istovremeno oči zasuze a da uopće ne znate razlog. Mada sam osobno više tip emocionalnog balvana, i teško kužim ono što je ljudima normalno i prirodno, moja mi je supruga priznala (a usput budi rečeno da joj je prvi put bilo da je slušala Augusta), kako je umalo proplakala slušajući njegovu glazbu. Toliko je dobar.

Impresivan je i prateći ansambl. J.R. kaže da mu se orkestar samo povećava. Ali glazba djeluje tako moćno kada imate toliko dobre back vokale. Cure i dečki s fenomenalnim glasovima. Gospel sekvence ne mogu biti tako snažne i uvjerljive bez njihove interpretacije. Razoružavajuća puhačka sekcija, sveprisutna gitara i maštovite perkusije uz oslonac na golemom masnom bajsu koji je u jednom trenutku bio čak dio gudačkog kvarteta. Koliko god da se s instrumentima ide u širinu, sve je bilo taman. A u središtu te glazbene tapiserije, veliki, veliki crni klavir kao brod koji plovi po moru bluesa i J.R, August koji kao ribar s tog opakog broda lovi nove ljude i nove žrtve za svoju bluzersku gozbu.

Augustova bluzerska gozba usred veljače. Ova zima kao da je još dodatno toplija.