Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Kako život ide dalje bez obzira na sve nedaće, tako i koncerti nalaze načina da se održe. Naravno uz dodatne napore organizatora, izvođača i pratećeg osoblja, kao i liberalnijeg stava publike kojoj neće smetati sve one iritantnosti koje sad dio naše svakodnevice.

S druge strane lijepo je kad koncert počne točno u najavljeno vrijeme. Ili nije, ovisi ako kasnite. Sinoćnju je svirku, Ida Prester kao predizvođač, započela točno u minutu, izvodeći svoju „Minutu”. A za to vrijeme je pred MSU bio još duuuugi red. Ni prije nismo navikli dolaziti na vrijeme, a izgleda da ćemo se to teško naučiti. Old habits die hard.

Inače, Ida je bila super. Odlično je zagrijala publiku i propisno se naskakala u svom kratkom setu. Obzirom da smo otprilike sličnih godina, mogu joj samo zaviditi na sjajnoj kondiciji i kontroli. Čuli smo sav njen opus na kojem trenutno radi pod svojim imenom i jednu obradu Videosex, a odlično je  sjelo i to što nas je počastila s Frau Casio, još jednim svojim (zamrilim?)projektom. Odličan uvod u ono što je slijedilo.

Glazba Nipplepeople je nešto najbolje što nam se događalo u prethodnom desetljeću. I svaki njihov koncert potvrđuje koliko su oni veliki i značajan bend. Koliko su izvan vremena. Užasno retro i strahovito futuristički. A najviše upravo za ova luda vremena. Glazba i emocija koju stvaraju je autentična, anksiozna, alijenatorska. Bez kontakata. S notornim i nužnim maskama. Oni su sve to bili prije nego što smo svi mi postali takvi. „Ovdje nitko nikad nikog ne laže...”

Ok, maske su malo drugačije. I Nipplepeople su evoluirali i vjerojatno su im dojadili oni bubnjevi od veš-mašina. Nove maske su super, koliko god sam ja još nostalgičan prema starima. Maske će se još mijenjati u budućnosti, samo će glazba ostati standardno visoko.

Savršeno je bilo kako je koncert svako toliko odlazio u rave moment, u neki loop, u petlju u koju publika upada uz hipnotički ples. Kraftverijanski sampleovi su odličan zgoditak. I nekako mi se čini da bi bilo super i da između pjesama preuzmu taj Kraftwerk moment i da što manje pričaju. U nekoliko koncerata kojima sam nazočio, spikica između pjesama se značajno smanjila. Ne želim da Nipplepeople ikada budu demistificirani, da mi se obraćaju i da suosjećam s njima. Želim da zauvijek ostanu „Tajna” i da ih „Nikada” ne prepoznamo pod maskama.

„Vjetar” i „Dajem ti sve” još uvijek nisu postali singlovi. „Dajem ti sve” to svakako zaslužuje. I zbog vještog korištenja muškog vokala. Puno boljeg nego kod šlampavog „Diskoepileptika”. No manjkavosti su stvarno malobrojne. Čini se međutim da Nipplepeople imaju još jedan nevjerojatni dar. Njihove obrade zvuče bolje od originala. Osim znane „Frke” sinoć  smo čuli i genijalnu obradu „Ooh la la”. Doista zvuči moćno. Bolje od Goldfrapp, koliko god to heretički zvučalo.

Na bisu su nas počastili s relativno novom stvari „Soft core”, što je meni zvučalo točno kao šećer za kraj jer u pjesmi ima dosta teksta iz „Being Boring”, jednog mojih omiljenih bendova. Lako moguće da ni ovo neće postati singl.

Hvala organizatorima i hvala Nipplepeople na prividu normalnosti. Sinoćnji koncert je bio odlična terapija. Nije sad da liječi viruse, ali trebali smo ga.

Popis pjesama
1. Bolji
2. Ne volim te
3. Balkanexpress
4. Broj
5. Disko Epiletik
6. Ooh la la (Goldfrapp cover)
7. Frka
8. Vjetar
intermezzo
9. Milena Dravić (Vogue)
10. Nikada
11.Tajna
12. Sanjam
13. Dajem ti sve (medley Music sounds better with you/Love shack)
14. Bolji (remix)
15. Broj (remix)
16.  Sutra
bis
17. Soft core (medley Being boring)
18. Frka (lagana verzija)