Dobro je znati da u gradu Zagrebu ljubitelji glazbe na nekoliko mjesta imaju priliku otkriti skrivene dragulje hrvatske glazbene scene. Tako je u petak, 25. rujna ove neobične 2020. godine, Bacchus Jazz Bar ugostio bend Robostrop & the CEO - fantastičnu četvorku glazbenika iz Novog Zagreba koji u svojem autorskom stvaralaštvu kombiniraju pozamašan broj žanrova poput funk-rocka, jazza i fusiona s naznakama bluesa te najveći naglasak u svim svojim kompozicijama stavljaju na groove te emociju odnosno „vibru“ koju osjećaju između sebe i prenose na publiku. Nakon određenih promjena u sastavu, bend čine Stjepan Kulić i Zvonimir Karanušić na gitarama, Mislav Gruber na bas gitari te Ante Lučić na bubnjevima.
Koncert u intimnom interijeru popunjenog, no ipak i socijalno distanciranog Bacchusa počeo je u 21h pjesmom „Samo Tako“ koja svojim prijelazima i aranžmanom instantno kod slušatelja budi želju za kretanjem. Uslijedile su „Čerga Jam“ i „Samo Duboko“, kompozicije bogate dinamičkim stankama, izuzetno muzikalnim dionicama na žičanim instrumentima te čvrstim ritmom na bubnjevima. U pjesmi „Kozari Bronx“, kao i njenoj prethodnici „Čerga Jam“, osjetan je i utjecaj romske glazbe koju su momci vješto ukomponirali u funky prizvuk svog benda. Sljedeća „Ti Dam“ prva je po redu vokalno-instrumentalna skladba na jučerašnjoj setlisti. Lako pamtljive riječi ove pjesme razdragana je publika s osmijehom na licu pjevala uz bend u kojem su svi članovi pustili svoj glas. Narednu kompoziciju „Kharam“ Ante je najavio kao do jučer neizvedenu uživo te pojasnio da naziv pjesme potječe od arapske riječi za grijeh. Ova brza skladba Stjepanovim i Zvonimirovim gitarističkim dionicama slušatelja pomalo asocira na „Misirlou“ - istočnomediteransku narodnu pjesmu koju je proslavila izvedba surf rock glazbenika Dicka Dalea koja se našla na „soundtracku“ Tarantinovog popularnog filma „Pulp Fiction“. Hit za pratitelje ovog benda „Put Svile“ obiluje kombinacijama crescendo – decrescendo u kojima do izražaja dolazi uigranost i preciznost između Mislava i Ante koji čine ritam sekciju ove grupe. „Shway Shway“ Ante najavljuje kao kompliciranu stvar uz nekoliko duhovitih dosjetki (koje ćete, uz svu glazbenu kvalitetu Robostropa, imati prilike čuti 13. studenoga u Kulturnom Centru Mesnička). Pjesma započinje Stjepanovom izvrsnom solažom nakon koje Mislav vodi glavnu melodiju lajtmotivom na basu te završava Zvonimirovom solo dionicom. Valja napomenuti da je ovo jedna od više pjesama u kojoj Ante koristi ne samo opne već svaki dio bubnja kao takvog čime dokazuje svoje vještine i iskazuje se kao izuzetno kvalitetan jazz bubnjar. Zadnja stvar prije desetominutne pauze bila je „Bejbe da znaš“ u kojoj je, uz basista Mislava, publika ponovo zapjevala. Mislav se tehnički iskazao više puta tijekom večeri, no u ovom slučaju treba pohvaliti umijeće pjevanja uz istovremeno sviranje kompleksnih melodijskih bas linija.
Nakon što su se dečki osvježili i odmorili, oko 22h započinje drugi dio seta pjesmom „Sava“. Kompozicija je kao i brojne njezine prethodnice nastala iz improvizacije, a glazbeni tok „Save“ u potpunosti opravdava naziv pjesme. Dečki su ovom stvari htjeli dočarati „old school“ zagrebačku „vibru“ i u tome su zaista uspjeli. Japansko ime naredne pjesme „Komorebi“ opisuje sunčeve zrake kroz lišće stabala. Za vrijeme izvedbe ove kompozicije Ante je zasvirao trubu dok su ga ostali kolege pratili na žičanim instrumentima, a oduševljena publika plješćući je držala ritam. „Komorebi“ je sklabda u kojoj je bend pokazao svoju apsolutnu kvalitetu, vještine i svestranost u 7-8 minuta čiste glazbene euforije. U trenutku kada Ante s trube prelazi na svoj primarni instrument, Zvonimir preuzima ulogu nositelja lajtmotiva, a Stjepan i Mislav razvijaju daljnju progresiju u svom stilu. Sljedeća „Besa“ najavljena je kao albanski melos te njeno ime na albanskom jeziku znači „čast“. Obožavateljima dobro poznat hit „Samo da ti bude dobro“ tekstom i glazbom savršeno podcrtava ono što ovaj bend pruža publici. Prostorija je postala prepuna energije i „groovea“ te su prisutni osjećali što im naslov skladbe poručuje. Na samom kraju ove kompozicije izvrsnim solažama su se iskazali redom Zvonimir i Stjepan na gitarama te na samom kraju i Mislav na basu. „Efendifunk“ se može dobro protumačiti već samo navođenjem naslova djela kao i njoj sljedeća kompozicija „Bossa Noga“ posvećena Latinoamerikancima kojih se našlo među prisutnima. Stvar se sastoji od R&CEO-u karakterističnih uvježbanih stanki te dionica na gitarama i basu koje Ante svojim bubnjanjem prati unisono. „Was Was“ dečki su posvetili ljubiteljima metal glazbe. Žestoka je to pjesma sa zanimljivim motivima na Stjepanovoj gitari koji se savršeno uklapaju u teške riffove koje Mislav upotpunjuje „slap“ tehnikom pokazavši time skepticima da se i u ovom žanru može koristiti ovakav način sviranja bas gitare. Stjepanovo gitarističko umijeće zamjetno je tijekom cijelog nastupa, a solažom na ovoj pjesmi pokazao je kvalitetu svoga glazbenog izraza. Pretposljednja „Beštija“ zahtjevna je stvar nepravilne mjere u kojoj je „groove četvorka“ pokazala tehničke sposobnosti i uvježbanost. Posljednja „Funky Dream“ glazbeni je broj koji u svom početku stvara ugodnu atmosferu koja vrlo brzo prelazi u čistokrvni „funk“. Kao i većina izvedenih pjesama, „Funky Dream“ publiku tjera na idilično gibanje u ritmu. Koncert je završio „brakeovima“ u kojima je Stjepan iz šale ubacio i malo Nirvane.
Unatoč brojnim promjenama u postavi, Robostrop & the CEO sustavno ostavljaju dojam ozbiljnih glazbenika koji se ne liše u svoj „funky groove“ ubaciti raznovrsne motive od tradicionalnih melosa određenih (najčešće istočnoeuropskih) krajeva preko metala pa sve do hip hopa. Među prisutnima u publici našao se širok spektar generacija te ljudi iz različitih subkultura što ukazuje na to da kvalitetna glazba ne zna za okvire. Na licima i pokretima auditorija lako je bilo iščitati zadovoljstvo i osjećaj potpune predanosti glazbi koju su za njih izvodili Robostropi. S druge strane, zaista je užitak vidjeti u kolikoj mjeri ovaj bend daje sebe u svoju glazbu i pritom u tome neizmjerno uživa. Svaki član ponaosob izvrstan je glazbenik koji neizmjerno pridonosi cjelokupnom doživljaju autorskih uradaka benda. Dečki su u procesu organizacije snimanja prvog studijskog albuma koje se nije uspjelo ostvariti što zbog promjena u sastavu benda što zbog epidemiološke situacije. U svakom slučaju, materijala imaju više nego dovoljno, zvuče itekako spremni, a mi prvijenac željno očekujemo.
Setlista:
1. Samo Tako
2. Čerga Jam
3. Samo Duboko
4. Kozari Bronx
5. Ti Dam
6. Kharam
7. Put Svile
8. Shway Shway
9. Bejbe da znaš
10. Sava
11. Komorebi
12. Besa
13. Samo da ti bude dobro
14. Efendifunk
15. Bossa noga
16. Was Was
17. Beštija
18. Funky Dream