Oko 21 h se već mnoštvo dugokosih fanova u raznim crnim opravama počelo okupljati u Boogaloou, i po brojnosti sam znao da ni publika neće iznevjeriti svojim dolaskom.

Koncert su otvorili The Vision Bleak, bend koji i sam za sebe voli reći da sviraju gothic horror metal, su to i pokazali na stageu. Time želim reći da je ono što su pokazali bilo pravi horror. Monotoni vokal me jedva držao budnim, dosadne melodije koje su nalikovale jedna na drugu, samo su me ostavljale zamorenim i zagušenim, a po reakcijama publike sam vidio da i velika većina je dijelila moje mišljenje, tako da više ne ću trošiti riječi na njih jer smatram da nisu zaslužili, osim što sam više cijenio headlinere kad su napokon počeli svirati.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2007/12/14/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2007/12/14/3m.jpg, , Center}

Nakon nešto više od sat vremena zvučne torture gorespomenutog benda, i još nakon cca. 45 minuta pauze, na red su došli oni koje su svi (skupa samnom) željno iščekivali . Odmah prije svega moram naglasiti da sam i prije znao da live scenski nastup Theriona je uvijek nešto posebno, i moja očekivanja su bila ne ispunjena nego i dobro debelo nadmašena. Ono što mi je kao prvo upalo u oči bilo je kako je pozornica uređena. Scenografija je bila uređena u vidljivo gotičkom stilu katedrale, sa detaljima poput orgulja, umjetnim lubanjama i odličnom kostimografijom članova benda i statista i statistica. Da, dobro ste pročitali, to sve je nalikovalo ne jednu jako jako dobro koncipiranu operu, samo što se umjesto klasične glazbe svirao metal. Operni štih cijeloj svirci je davala i sopranistica Lori Lewis, koja je svojim vanzemaljskim vokalom impresivnih raspona jednostavno očarala publiku, uključujući i mene. Uz već spomenute statiste izdvojio bi i trbušnu plesačicu, crvenokosu Arien, koja je definitivno zaokupljala pažnju publike sa svojim performansom, pogotovo mušku stranu publike.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2007/12/14/4.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2007/12/14/4m.jpg, , Center}

Koncert su otvorili sa pjesmom The Rise of Sodom and Gommorah, što je napravilo urnebes u publici, a također je važno istaknuti da je ovaj puta izvedena kompletna trilogija pjesme Kali Yuge uz support bivšeg člana benda, Piotra Wawrzeniuka, koji se je u više navrata pojavljivao kao gost na stageu (skoro kao i da nije bivši član po prisutnosti).

Jedna od pjesama koja mi je upala u moj audiovizuelni sustav je bila i akustična verzija Lemurie, s kojom su napravili mali predah od žešćih stvari, te su s ovom emotivnom pjesmom nagnali fanove da se maše upaljača i njima osvjetle dvoranu.

Gorespomenuti gitarista Kristian Niemann je imao svoj dan jer ono što nam je pružio na stageu je bilo izvanredno, i njegov brat Johan Niemann ga je odlično nadopunjavao na bas gitari, i naravno osnivač i jedini preostali originalni član benda, Christofer Johnsson je držao stvari žestokima na ritam gitari.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2007/12/14/6.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2007/12/14/6m.jpg, , Center}

Da zaključim, ovaj koncert mi privodi ovu kalendarsku a i koncertnu godinu pri kraju na najbolji mogući način, i da je bilo imalo bolje, stvarno bi bilo nerealno jer ovo iskustvo mogu okarakterizirati samo kao jedan fenomenalan spektakl koji je vrijedilo pogledati. A mislim da bi se samnom složili i svi fanovi koji su tamo bili i skoro dupkom ispunili Boogaloo klub...