Najveći mali rock klub u Zagrebu proslavio je svoj dvanaesti rođendan. Mi malo stariji sjećamo se otvorenja kluba u blizini Kvatrića, kluba koji nam je doveo na binu puno poznatih i legendarnih rock izvođača i uz koji nas vežu krasne uspomene. U međuvremenu, Hard Place se preselio blizu Nacionalne i Sveučilišne Knjižnice, ali s preseljenjem Dobri Duh Rock'n'Rolla nije nestao, štoviše, još je i narastao. Utišala ga je jedino pandemija, ali koga nije?

Godinu za godinom, Hard Place je dogurao do svog dvanaestog rođendana, najviše zaslugom rokera Pište koji stoji iza svoje „bebe“ – uskoro i tinejdžera.

Poklopilo se da za ovaj rođendan klubu kumuje Marco Mendoza, legendarni basist velikih hard rock bendova (Whitesnake, The Dead Daisies, Thin Lizzy) koji je klub posjetio prvi put 2015., kada je s The Dead Daisies bio na turneji kao support Whitesnakeu. Imao je slobodan dan tada u Zagrebu pa sam ga odvela u Hard Place koji mu se toliko svidio da je za svake turneje „žicao“ Pištu za nastup.

Marco je trenutno na turneji koja je jako duga i kojom promovira svoj drugi samostalni album na kojeg je jako ponosan „New Direction“. Zanimljivo je da je u pratnji, kako je i sam rekao „dvojicom naših“ – Ivanom Kellerom na gitari i Mariom Lepoglavecom na bubnjevima.

Koncert je u punom klubu krenuo nešto iz 11 s „Viva La Rock“, pjesmom koja nosi naslovnicu Marcovog prvog albuma. Potom je uslijedio govor u kojemu je Marco predstavio svoj bend, „upoznavao“ se sa publikom. Nakon „Take It to the Limit“, Mendoza se upoznavao do te mjere da je i sišao sa stagea i svirao u prvim redovima uz neke poznate refrene poput „Give Peace a Chance“ što je naravno od strane publike bilo više nego odlično prihvaćeno.

Nakon prvog poluvremena svirke došao je i red za slavljeničku tortu Hard Placea čije je svječice ugasio pa polizao novi kum kluba. Prvi je odrezao i prvu krišku torte te ju smazao, a onda nastavio sa svirkom. Nije zaboravio reći kako i on slavi svoj 35i rođendan trijeznosti i skidanja sa svih droga. Iako je kašljucao tijekom nastupa aludirajući na dim cigareta koji ga smeta, iznenada je zatražio cigaretu od publike i povukao dim, a pritom mi je najsimpatičniji bio izraz lica mladog gitarista Ivana koji je bio skamenjen od čuda. Jednu pjesmu je prepustio i bubnjaru Mariu da je otpjeva. Koncert je zaključio sa „Sweetest Emotion“, a publiku je pozvao da mu se nakon nastupa pridruži u druženju kod stagea gdje je potpisivao album i fotografirao se sa svima koji su to željeli.

Marco Mendoza je uz kumstvo klubu donio i fenomenalnu svirku i jako dobru zabavu tako da ne vjerujem da je itko bio razočaran. Torta je bila podijeljena, rođendan proslavljen, a nama preostaje zaželjeti najvećem malom rock klubu još puno ovakvih rođendana.