Tu i tamo se pojavi neki band koji, iako svrstan u ladicu jednog žanra, vragolasto iskače iz nje i prelijeva se po raznim drugim žanrovima. Jedan od tih bandova je i Opeth, meni dobro poznati band, s kojim sam se susreo prvi puta sad već poprilično davne 2006.g. na slovenskom Metalcampu u Tolminu, i onda sam ih ponovno imao prilike gledati na istom mjestu 2008.g. gdje su svakako učvrstili moje pozitivno mišljenje i prvi dojam.
Prematamo desetljeće i pol unaprijed, i evo ih napokon po prvi puta u Zagrebu i Hrvatskoj. Što je i sam Mikael rekao na stageu.
Iako žanrovski strpani u ladicu death metala u ranim danima nakon osnutka 1990.g., vrlo brzo je postalo jasno da nisu „tipični“ death metal band, jer imaju puno previše progresivnih elemenata i čistih vokala u njihovim pjesmama te atipičnih instrumenata za death metal. Pa ih tako danas zovu progresivnim rock/metal bandom. Što iako malo mutniji, je zapravo daleko točniji opis onoga što Opeth jest.
Support Opethu kako na turneji, tako i na svirci u Tvornici je islandski band The Vintage Caravan, s kojima se ranije nisam susretao, ali sam ih sada poprilično pozorno poslušao.
Interneti o bandu kažu da postoje od 2006.g. i da su „rock band“, što vizualno možda i jest točno, ali zvukovno su mi poprilično „stonerski“ zvučali, ali opet virtuoznije od „klasičnog“ stoner rock banda.
Kao što sam napisao, nisam se ranije susretao s njihovom muzikom, ali tome očito nije bilo slučaj kod ostatka publike, jer je Tvornica već na njima bila solidno zagužvana, možda čak i blizu tisuću ljudi, i reakcije na njihovu svirku su bile pozitivne i energične.
Osobno, od njihovih pjesama koje bi izdvojio da su mi „upale u uho“ su Crystallized, Innerverse i On The Run.
Treba napomenuti da se satnica poštovala, pa su tako The Vintage Caravan završili shodno navedenoj satnici unatoč pozivima iz publike na bis, a nakon svoje svirke su se kretali u publici, družili sa fanovima kraj merch štanda i generalno bili prisutni i dostupni fanovima.
Opeth je startao kao što obično starta, u 21:00 h, malo samozatajno, a opet žestoko i virtuozno. Onako kako ih pamtim od nekada. Bez puno „prenavljanja“ su prvo odvalili nekoliko pjesama da bi tek onda Mikael malo krenuo interaktirati sa publikom u svom meni dobro poznatom sarkastično-humornom stilu. Publika, koje je sad sigurno bilo preko tisuću i pol je generalno, bila raspamećena od početka do kraja njihove svirke, koja je trajala i duže nego što sam očekivao, preko dva sata sve skupa.
Zbog stvarno konstantno žestoke i povremeno „navijačke“ reakcije i atmosfere publike, vidljivo je bilo da su svi članovi Opetha sa Mikaelom na čelu, ne samo iznenađeni nego i šokirani, jer očito nisu očekivali da će im prva svirka u Zagrebu, tj. Hrvatskoj, proći ovako dobro. Sam Mikael je rekao da nakon tisuća nastupa i desetljeća svirke te s njegovim lošim pamćenjem, uglavnom zaboravlja puno toga kroz godine, ali da će Zagreb definitivno ostati u pamćenju. Bis su čak i produžili više nego što su planirali, jer jednostavno nisu mogli ostaviti domaću publiku na cjedilu, koja je kao što rekoh, skandirala i „navijala“ do te mjere da su zaglušili cijeli band na stageu. Mikael se na to osvrnuo rekavši da unatoč slušalicama u ušima, u tim momentima jednostavno nitko iz banda ništa drugo ne čuje osim publike, pa je u svojoj sarkastično-šaljivoj maniri „isprovocirao“ publiku da bude čim glasnija. Ono što nije očekivao je to što je dobio, a to je bila toliko glasna reakcija publike da se počela stvarati mikrofonija preko razglasa. Mikaelovo šokirano lice i od ostatka banda su najbolje govorili kakav utisak je zagrebačka publika ostavila na njih. Uvjetno zagrebačka, jer je na koncertu bilo i posjetitelja iz Slovenije i germanskog govornog područja.
Da se malo posvetim samom koncertu i svirci, Opeth je odsvirao meni nekoliko najomiljenijih pjesama, počevši sa Hjärtat Vet Vad Handen Gör, da bi nastavili sa Demon Of The Fall, Nepenthe i Hope Leaves. A zbog spomenute reakcije publike, na bisu su neplanirano izveli i The Lotus Eater, jer je Mikael doslovce pitao što želimo, i najglasnije su bile želje za tom pjesmom.
Sve u svemu, Opeth je pokazao zašto je špica progresivnog rocka i metala, odradili su fantastičan koncert, nesporna virtuoznost Fredrika Akessona na gitari, ali i novopridošlog bubnjara Sammija Karpinnena te ostatka banda je samo pojačala doživljaj. I k tome su napravili neplanirano dulji bis sa specijalnom pjesmom za domaću publiku, a mi kao publika smo im sigurno dali razlog da se ponovno vrate u Hrvatsku, i pretpostavljam da će to biti relativno brzo.
Jedan jako odličan Ponedjeljak i početak tjedna.
„The blink of an eye, you know it's me
You keep the dagger close at hand“
Camaro
SETLISTA THE VINTAGE CARAVAN:
Whispers
Crystallized
Reflections
Innerverse
Forgotten
On The Run
Drum solo/Expand Your Mind
SETLISTA OPETH:
Ghost Of Perdition
Hjärtat Vet Vad Handen Gör
Demon Of The Fall
The Leper Affinity
Reverie/Harlequin Forest
Nepenthe
Hope Leaves
The Devil's Orchard
BIS:
Sorceress
The Lotus Eater (po želji publike)
Deliverance
The Vintage Caravan:
Opeth:
