Izvještaji

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Mochvara je sredinom ovoga tjedna prva realizirala „Helium Shoes“, novonastali glazbeni projekt, koji je osmišljen kako bi spojio i prezentirao izvođače najrazličitijih glazbenih žanrova. Tako su u istoj večeri nastupili Grgur Višić, mladi kantatur ovoga puta s akustičnom gitarom i usnom harmonikom, Pandha Rhei, hrvatski indie bend engleskoga govornoga izričaja, ranije poznat s nastupa na 14.-om INmusicu te Quiet Protest, zagrebački bend koji je zanimljiv spoj raznih metal i rock žanrova.

Inicijalna ideja ovoga eventa krenula je od Grgura premda je sam naziv „Helium Shoes“ osmislio pjevač grupe Quiet Protest, potaknut činjenicom da je helij plin lakši od zraka pa bi nekako sukladno tome i glazba izvedena te večeri mogla ponijeti publiku u visine. Ukratko, radi se o spoju entuzijazma mladih i iskrene želje za stvaranjem nečega jedinstvenog i lijepog. Svaki od njih, ujedinjeni u različitostima, svoju glazbu izvode u najčišćoj formi, kako kažu, „bez kompromisa kao i dlake na jeziku u potrazi za istinom u svojem kutku neistraženog svemira“.

gv

Prvi je oko 21 h nastupio Grgur Višić. U svojih četrdeset i pet minuta odsvirao je većinu pjesama sa svoga prvog EP-a pod naslovom "Na pravoj strani pruge", uz poneki pridodani novitet. Samo uz gitaru i akustičnu harmoniku, iskrenom, uživljenom izvedbom podsjetio je na mnoge pjevače protestnih pjesama iz onih kasnih šezdesetih (Donovana, CSN&Y te akustične junake s Woodstocka), ali i dokazao da i jedan izvođač može sam i te kako kvalitetno zabaviti publiku. Nastup je otvorio nježnom, ali iskrenom pjesmom "Neki drugi ljudi". S capom na četvrtom pragu, nastupio je onako upravo „dilanovski“ ili u, domaćim okvirima, u stilu Drage Mlinarca ili manje poznatoga Ivice Percla. Pjesma koja je nastala u onim čudnim vremenima ima sasvim dobar tekst i zrači nekim zaraznim optimizmom, jer sreća je, kao što znamo, upravo u malim stvarima. Stoga i ne čudi da je već na prvu osvojio topao pljesak publike. U idućoj "Atomska bomba svjesnih razmjera" pokazao je da je pjevač jasne dikcije, a potom u idućoj "Dan kad nisam znao što je što" da je i dobar tekstopisac. Nakon toga pozdravio je publiku, predstavio se i spremio capo u džep. I iduću pjesmu "Na rubu granice normale" odsvirao je trzalicom. Pri tom je zamjetno da je tekst u pjesmi sasvim dobar, pisan neopterećen rimom i u slobodnom stihu a istovremeno s mnogo slika i metafora. Još jedan solo na usnoj harmonici zaslužio je žestoki aplauz publike. Uslijedila je "Toliko o tome", ritmična, dinamična s prekidima, koja mi je osobno ujedno i najbolja stvar. S pjesmom "Bajka usamljenog kapetana" vratio se capo na gitaru, ali je Grgur prebirao s prstima te malo podsjećao na Donovana ili Ibricu Jusića. S pjesmom "Ipak možda ima nade", ponovno različite dinamike, vratio nas je opet u one neke protestne šezdesete, jer pjesma je socijalne tematike, prava osuda svakodnevice uz neke lagane naznake optimizma. I nakon ove pjesme baš je upravo nekako toplo pozdravljen od publike. Nije bilo iznenađujuće da je nakon pjesme „Gentleman luzer“, Grgur pokupio nevjerojatan aplauz, jer je u ovako ogoljenoj akustičnoj verziji zvučala čak i bolje nego u snimljenome spotu. Kao svoju posljednju pjesmu te večeri Grgur je najavio pjesmu "Ja i ja" za koju je rekao da će joj možda i promijeniti ime. I tu je pokazao slojevitost u iskrenosti svojega teksta: "Ljudi će živjeti i ovako i ovako... E pa jebe mi se - to nije moj svijet…" Premda je ekipa navaljivala s onim „Hoćemo još...!“, Grgur je rekao da nas u ovoj večeri očekuje još štošta te je najavio idući bend Panda Rhei. Svirao je jedan školski sat.

02. Panda Rhei result

Nakon Grgura na scenu je stupio Pandha Rhei, bend koji je od INmusica (a možda i ranije) u nekom, reklo bi se, popularnošću eksponencijalnom porastu te iznenađuje publiku svakim svojim novim korakom. Ipak, malotko zna da se iza imena Panda Rhei nalazi zagrebački glazbenik Ivan Kolar. Ali ono što je prvotno zamislio kao intiman kantautorski projekt, Kolar je, ponajviše zahvaljujući suradnji s producentom Lukom Dabrom, u kratkom roku pretvorio u žanrovski raznovrstan i dinamičan glazbeni pothvat te prilagodio izvedbi jednako takvoga benda. U ožujku ove godine predstavili su se albumom "Save Your Souls You Fucking Monsters", na kojemu su prezentirali svojih deset pjesama.

03. Panda Rhei result

I Pandha Rei svoj su nastup započeli iz potpunoga mraka puštanjem neke ambijentalne glazbe s matrice, a potom krenuli s live-izvedbom u svojoj peteročlanoj postavi. Prvu su izveli „Wave Goodbye, Josepheen“, zanimljivu indie-stvar laganijeg ritma s kasnije naglašenijim ritmičkim dionicama u drugom dijelu pjesme te im je, moglo bi se reći, poslužila kao prilika za odlično otvaranje. Pozdravili su publiku i predstavili se te potom krenuli pjesmom „Rant“ koja je zvučala dinamičnije i nekako drugačije od prethodne, čvršćega ritma i u indie gitarističkom stilu. Na pjesmi „PDS“ pjevao je i Luka koji svira na sintu, a zatim je uslijedila „Sugar In My Coffee“, mračnija, laganija, zanimljiva, teškoga ritma, s primjesama darka i psihodelije instrumentalno (ali ne i vokalno) dostojna jednoga Nicka Cavea. Naravno da su izveli svoj prvi singl „Josepheen“, odličnu pjesmu, koja je zanimljiva svojom laganom melodijskom razgradnjom, sa skladnim gitarističkim dopunama klavijatura, dok joj bas i bubanj drže čvrstu liniju. Ivan je tada rekao da su upravo na polovici svog nastupa te ispričao kako im je „Josepheen“ bio prvi singl te da je spot snimljen upravo u Močvari. Zahvalio se potom Grguru, kao inicijatoru projekta te svima i kratko konstatirao "Jako sam sretan…". Potom je uslijedila „Caspian Sun“, još jedna kompleksna, mračna stvar, s ubrzanjem u drugom dijelu pjesme, a zatim „Congas Baby“ - opet laganija i plesna s gitarama kao onima u Interpolu i elementima kraut-rocka. Kao predzadnju stvar svoga nastupa najavili su „Caspian Depression“, pomalo kaotičnu sa solo dionicom koja podsjeća na onu iz "Zone sumraka", a cijela podsjeća na Iggyjev „Postpop Depression“. „I za kraj“, rekao je Ivan, „odsvirat ćemo jedan cover kojega ćemo izvesti jednakom žestinom kao neku svoju.“ Bila je to pjesma „Wolf Like Me“ grupe TV on the Radio. Odsvirali su nekih 35 minuta te ostavili pritom upečatljiv dojam, premda su, objektivno gledano, instrumentalno osjetno snažniji nego vokalno. Ali, ruku na srce, u indie-glazbi vokali su vrlo često imaju sasvim sporednu ulogu.

05. Quiet Protest result

Za kraj večeri svoj set je izveo zagrebački bend Quiet Protest. Ako je itko za njih čuo, premda su već objavili nosač zvuka u ono vrijeme prije pandemije, žanrovski ih se ne može svrstati, jer njihov glazbeni izričaj spaja šarenilo metala (u svim oblicima), grungea, indiea te mnogočega drugoga. Oformljeni su i primarno aktivni na području Zagreba. Krajem 2019. godine objavili su album prvijenac "Melody of Melancholy", u nažalost manje-više pop produkciji, koji je ujedno ostao i nezapažen zbog Covid restrikcija. Ipak, QP su svirali po nekim klubovima u okviru tadašnjega novog normalnoga. Kao što sam već napisao crpe inspiraciju iz raznoraznih žanrova te tako stvaraju jedinstven i nezaboravan zvuk.

04. Quiet Protest result

Kao zvijezde večeri ili reklo bi se, kruna svih nadasve uspješnih prethodnika, nastupio je zagrebački metal bend Quiet Protest. Sa svojim su nastupom započeli u 23h, vizualno gledano, potpuno predvidljivo kao i prethodnici, onako isto iz potpunoga mraka. Prva pjesma bila im je lepršava „Forward Forever“ koja je u svojoj neopterećenoj ritmičnosti svakako iznenadila njihove poznavatelje prvoga albuma. Pjevač je zvučao pomalo stisnutoga glasa, ali se razplesao po stageu i dok je basist uspješno pleo neku svoju priču, solo gitarist je izvodio već neki bijesni solo na gitari, a bubnjar dao kvalitetnu naznaku u dobru upućenost u sve zahtjevne ritmičke strukture koje nam je spremno plasirao tijekom kasnijeg nastupa. Šarenilo žanrovskog izričaja benda pokazali su nam već izvedbom sljedeće pjesme "Heavy Leggs", pri čemu su zvučali kao da je nastupio drugi bend. Jer, bila je to žestoka stvar, hrapavih vokala, a na kraju se basist razbacao na visokim pragovima bespućima svojega instrumenta. Inače, primjetno je bilo da je basist kombinirao nekoliko svojih gitara te tako vjerojatno davao svoj prilog prilagodbi zvuka pojedinih pjesama. Pjesma "Headache" je ritmički izuzetno zahtjevna i s ritmičkim rafalima na bubnjevima i uživljenim gromoglasnim pjevanjem pjevača pa stoga i ne čudi da su nakon nje uslijedile glasne ovacije poprilično ispunjene Močvare. I pjesma "Banger" još je jedna žestoka pjesma s besprijekorno izvedenim rafalnim cijepanjem i velikim finalom u kojem su svi na stageu svirali na koljenima. Pozom su odsvirali dvije nešto laganije pjesme: "F mol", koja se doduše kasnije ipak ponešto užestila i "Pure Bliss“ – s lijepim solom na gitari koji se skladno ispreplitao s melodijskim basom. Čuli su se povici „Leo, Leo!“ što se očito odnosilo na bubnjara koji je potom simpatično odsvirao kraći solo i vragolasto zavrtio palicu. Uslijedila je žestoka riffovska pjesma "Stoner", koja zvuči kao spoj AC/DC-ja i onih power metal bendova. "A sad ide gas", rekao je pjevač i krenula je potpuno nova, žestoka i odlična pjesma „Endless End“ koja bi kroz nekoliko mjeseci trebala izaći kao njihov novi singl. Cijeli bend je na pozornici izgledao opušteno i zadovoljno, kao i publika koja je izvrsno reagirala na svaku njihovu pjesmu. Pjevač je najavio izvedbu pjesme „Heroin“, koja je objavljena kao njihov prvi singl, ali su je izveli u mnogo žešćoj verziji. Nakon toga su odsvirali „To Be At Peace“, a na posebno inzistiranje publike odsvirali su još jedan bis, pjesmu „Front Pocket Sun“, nešto laganiju, očito novu stvar, s odličnim ispreplitanjem gitare i basa te neparnim ritmom punim ukrasa. Solo gitarist je i ovom prilikom odsvirao jedan fenomenalan solo. Tako su zaključili svoj nastup koji je trajao nešto preko sat vremena. Nisu propustili čestitati Grguru rođendan te mu se zahvaliti na pokretanju ovoga projekta, reći veliko hvala organizatorima, publici i Močvari. Bez sumnje, Quiet Protest izuzetno su snažan i uvježban bend pred kojim stoji blistava budućnost.

06. Quiet Protest result

Sve u svemu, ono što smo imali prilike vidjeti u Močvari bio je izvrstan, šarolik, odlično organiziran i izveden koncert koji je pokazao pravu vrijednost i snagu mladih bendova čije vrijeme tek dolazi. Treba im samo dati priliku i prepustiti se uživanju.

GRGUR – setlista:
01. Neki drugi ljudi
02. Atomska bomba svjesnih razmjera
03. Dan kad nisam znao što je što
04. Na rubu granice normale
05. Toliko o tome
06. Bajka usamljenog kapetana
07. Ipak možda ima nade
08. Gentleman luzer
09. Ja i ja

PANDHA RHEI – setlista:
01. Wave Goodbye, Josepheen
02. Rant
03. PDS
04. Sugar in My Coffee
05. Josepheen
06. Caspian Sun
07. Congas Baby
08. Caspian Depression
09. Wolf Like Me (TV on the Radio cover)

QUIET PROTEST – setlista:
01. Forward Forever
02. Heavy Legs
03. Headache
04. Banger
05. F mol
06. Pure Bliss
07. Stoner
08. Endless End
09. Heroin
10. To Be At Peace
Bis:
11. Front Pocket Sun

1668773273627 result

1668773307951 result

1668773361222 result

1668773403440 result

1668773428429 result

Izvještaji



Alter Bridge, Halestorm, Mammoth WVH u Domu sportova


Električni orgazam u Tvornici


Andre Rieu razgalio Arenu


Clutch i Tvornica treći put


Orvel + Grgur u Močvari


Mingus Big Band zatvorili ovogodišnji Zagreb jazz festival


Artan Lili u Tvornici Kulture


Grgur, Panda Rhei i Quiet Protest u Mochvari


Izvrstan koncert Flyera u Tvornici


Goran Bare i Majke u Domu sportova


Kayhan Kalhor i Erdal Erzincan na ZJF-u


Jazz/Takes Supergroup nastupili u Tvornici


Trio Christiana Sandsa otvorio Zagreb jazz festival


Sufosia predstavila novi album u Močvari


November fest No.2. dan 1.


Stjepan Jimmy Stanić i The Boys u VIB-u


Sting oduševio u zagrebačkoj Areni


Phantasmagoria u Boogaloou


COTA G4 izrokala Hard Place


Death metal veselje usred Budimpešte