U sklopu ciklusa Jazz.hr, sinoć je u Tvornici kulture Tamara Obrovac, uz svoj vjerni „Tamara Obrovac Quartet“, započela koncertnu promociju svog novog, 13. albuma, „Nuvola“ (Oblak), snimljenog u Istarskom narodnom kazalištu u Puli krajem prošle godine, s dugogodišnjim članovima spomenutog kvarteta.
Koncert je započeo s tihom „Na nebu postelja“, koja i otvara spomenuti album. Već u prvom dijelu ove tihe skladbe, Tamara Obrovac Quartet nagovijestio je da će večer biti ispunjena nekom novom dubinom, nekim novim, gotovo duhovnim česticama jazza. Tamara je s prvom pjesmom publiku već lagano povela u dubinu priče koja je ispričana na „Nuvoli“. Pred nama se otvorio atlas njenog unutarnjeg pejzaža koji je, s ostalim članovima kvarteta, počela listati i otvarati stranicu po stranicu, iznoseći pred nas različite prizore koji se u njemu kriju.
Uz nekoliko starih uspješnica koje su mi se sinoć činile kao „gosti“, večer je bila ispunjena skladbama s novog albuma, koje su u rukama već nam dobro znanih vrhunskih muzičara, Matije Dedića (klavir), Krunoslava Levačića (bubnjevi) i Žige Goloba (kontrabas) te u vokalu Tamare Obrovac, postajale poput glazbene slike u kojoj se u različitim bojama prelijevaju scene iz života koje govore o prolaznosti, ljubavi i postojanju onoga što se nalazi onkraj nas samih. Bio je to sinoć „niki drugi svit“ Tamare i njenog kvarteta, kao i uvijek čudesan, ali ovaj put još dublji i ogoljeniji. Na trentuke se činilo kao da se u zvucima klavira, bubnjeva i kontrabasa čuju tihi odjeci Tamarine duše.
Naravno da je, bez obzira na dubinu priče, večer bila ispunjena Tamarinim nezaobilaznim humorom kojeg njena publika uvijek prihvaća s oduševljenjem. Ipak je i to dio Tamarine duše, velika i već nam poznata, njena radost. Treća po redu bila je predivna, naslovna skladba albuma „La nuvola“ (Oblak), autora Daniela Načinovića, Tamarinog dugogodišneg suradnika i poznatog istarskog pjesnika. Nevjerojatno snažne, a istovremeno tihe, u nekim trenucima gotovo meditativne Tamarine vokalne improvizacije, stopile su se s onim instrumentalnima Dedića, Levačića i Goloba. Punkorvan istarski jazz Tamara Obrovac Quarteta, sinoć je odjekivao još dubljim od znanih nam vibracijama.
Kompleksnost skladbi s novog albuma, o kojoj sama Tamara govori, pred nas je stavila onu nam poznatu Tamaru koja u svom radu savršeno spaja Istru i jazz, ali ovaj put dodano je još nešto, još jedna esencija Tamarine duše, možda proizašla iz samog čina stvaranja ovog albuma koji predstavlja Tamarinu posvetu njenom preminulom ocu, Ivanu Obrovcu, o kojemu je i večeras govorila. Kako sama reče, taj njegov odlazak – ponekad joj je tužan, ponekada nije. Baš kao i ova večer, koja mi se na trenutke činila kao melankolija, a na trenutke poput beskrajno snažnog, sjajnog jazz sladostrašća.
Meni se činilo kako je u izvedbi skladbe „Oče naš“, Tamara sinoć pred nas istresla najdublje dijelove sebe, ogoljujući svoje najdublje prostore duše. “Niki drugi svit” pak razigrao je večer, što nije niti čudno jer, kako nam je Tamara rekla, pjesma govori o čistoći ljubavi koju možemo pronaći u djeci, o onoj ljubavi koja je iskrena i nema uvjeta, onoj koja “nema kalkulacija”. Humor, emocije, razigranost, tuga, sve se pomiješalo s dušom jazza, a rezultiralo je i pomiješanim emocijama i vizurama koje su stvarale u mom vlastitom unutarnjem pejzažu.
Veličanstvena četvorka prvi dio koncerta završila je s još jednim tekstom Daniela Načinovića, tihom, tužnom, ali istovremeno beskrajnom lijepom „Kovarske litaniji” (Rudarske litanije) koja kroz sve instrumente i Tamarin vokal (koji se na trentuke pretvara u jecaj), govori o pogibiji rudara.
No, večer se ipak nije završila u tom tonu; publika je, naravno, gromoglasnim pljeskom pozivala kvartet da se vrati, što se i dogodilo. Na bis se vratila Tamara sa svojim humorom. Uživali smo u jednoj razigranoj “istarskoj inačici jazza” kako ju je ona sama nazvala, gdje se išlo i po gudalo za kontrabas u garderdobu, kako bi Žiga Golob na svom kontrabasu mogao podržati Tamarinu voklanu improvizaciju koja je još jednom pokazala svu ljepotu nam Tamarinog jazza.
Spajanje Tamarinog unutarnjeg svijeta s njenim čudesnim talentom koji nosi u glasu i srcu i s pratnjom odličnih glazbenika koji nakon 25 godina zajedničkog sviranja i suradnje kao da dišu u istom ritmu dok se dijalozi njihovih instrumenata savršeno isprepliću, pred nas je iznijelo još jednu novu epizodu Tamarinog stvaranja, kompleksnu, duboku i kao i uvijek, vrlo, vrlo snažnu.
Sljedeće najavljene koncertne promocije izvanrednog albuma „Nuvola“ održat će se: 6. travnja u Puli, nakon čega slijedi koncertna promocija u Splitu, 27. travnja, potom, 28. travnja album predstavljaju u Providurovoj palači u Zadru, a s obzirom na dojmove s kojima sam sinoć izašla iz Tvornice kulture, preporučam vam da ih nikako ne propustite ako se nađete u blizini.
