Audio - vizualni spektakl grupe Muse u Wiener Neustadtu

Muse na „Will of the People“ turneji: Bellamy, Wolstenholme i Howard opet su (očekivano) napravili audio - vizualni spektakl.

Nema nikakve sumnje da se Muse i austrijska publika javno vole. Igrom slučaja imao sam priliku slušati ih četiri puta (2 x Beč, Graz) i ovaj aktualni koji je održan u Wiener Neustadtu, gradu 50-tak km udaljenog od Beča, gradu u kojeg su perfidnom prevarom dovedeni, pa potom okrutno pogubljeni Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski. Danas blizu mjesta pogubljenja, u obližnjem parku postavljene su im spomen biste.

Iako Wiener Neustadt nije na lijepom, plavom Dunavu, pametno je izabran za mjesto koncerta koji je održan na nogometnom terenu, a koji je zajedno sa tribinama ugostio oko 20 tisuća ljubitelja ovog zaista potentnog benda. Čini mi se gotovo savršen broj posjetitelja za stvaranje prave rockerske atmosfere zajedno sa jednim od najboljih live izvođača sadašnjice.

Za zagrijavanje publike zadužen je britanski dvojac – Royal Blood (Mike Kerr - bas, vokal i Ben Thacher – bubnjevi, uz pomoć trećeg neidentificiranog člana zaduženog za klavijature), inače učesnici posljednjeg Inmusic festivala. Zanimljivost vezana za njih očituje se u činjenici da Benov bas istovremeno zvuči kao bas i električna gitara zahvaljujući brojnim pedalama i pojačalima.

Ritmički potentni, unatoč trudu nisu baš ostavili neki dublji dojam, unatoč činjenici da je Mike Kerr tijekom koncerta promijenio bar 6-7 bas gitara – no zvuk je uvijek bio isti.

S neznatnim akademskim zakašnjenjem od desetak minuta na scenu nastupaju headlineri ove ugodne večeri.

Prezentacija uživo njihovog najnovijeg albuma očiti je povod ovoj turneji. Albuma koji je djelomično nasljeđe uspješne glazbene prošlosti uz (za neke) neprincipjelno spajanje sa pop formama, a za koje je sam Bellamy kazao da im je to najbolji pop uradak - Muse sviraju Adele, a što se konkretno odnosilo na „Compliance“ i „Ghosts (How I can Move On)“.

Onaj stari Muse održan je na životu kroz urnebesnu „Kill or be Killed“, „Euphoriu“ kao zrcalni odraz „Time is Running Out“ i prpošnu „We are Fucking Fucked“ koja u sebi ima nasljeđe „Knights of Cydonia“, pjesmu s kojom poslovično završavaju svaki koncert.

U tom nabrajanju svakako treba spomenuti prekrasnu, nostalgičnu i vanvremensku „Veronu“.

Sve navedene (uz još neke druge s albuma) bile su predstavljene na koncertu uz gotovo neočekivane, pozitivne aklamacije svih prisutnih. Čini mi se da su gotovo bolje primljene od njihovih starih crnih bisera, što možda zvuči kao nonsens.

Zvučna slika bila je gotovo savršena, dobro dozirana snagom, dok je vizualna strana (opet) bila savršeni dodatak za potpuno doživljavanje ovog koncerta. Bilo je tu bacanja traka („Compliance“), konfeta, kao i prikazivanja raznih horor frikova poput Fredyja, Ghostfacea, a tu se našla i svima dobro poznata maska Guy Fawkesa (u „You Make Me Feel Like It's Halloween“ započetom Bachovom fugom/tokatom u D molu).

Čuli smo i izmjenjene aranžmane (akustična „Kill or be Killed“, te instrumentalnu verziju inače odlične „The Dark Side“ sa albuma „Simulation Theory“).

Od „klasika“ izvedene su nezaobilazne: „Time is Running Out“; „Hysteria“; Psycho“; „Uprising“; „Resistance“; „Madness“ ,“Supermassive Black Hole“; „Plug in Baby“.

Za sam završetak ostavljena je još jedna izvedba „Kill or be Killed“ u svom prirodnom ruhu, te uvijek s nestpljenjem očekivan, gotovo nehuman završetak svakog koncerta „Knights of Cydonia“ – spoj glazbe iz špageti vesterna i rasnog, himničkog rocka.

Nije potrebno trošiti suvišne riječi na svirku, Bellamy je dobro „potrošio“ svoju gitaru uz neke male improvizacije u odnosu na originalne verzije, Wolstenholmeov bas (poslovično okićen diodama) orao je poslovično najdublje brazde, a Howardovo bubnjanje gotovo je esencijalno za njihov uvijek savršeni zvuk. Treba spomenuti i neslužbenog, četvrtog člana Morgana Nichollsa koji je diskretno nadolijevao ulje na vatru sviranjem na gitari, udaraljkama, klavijaturama.
Ukratko, iako je bilo očekivano, ovo je bio još jedan od onih koncerata čiji će dojmovi dugo vrtjeti u sjećanjima svih prisutnih.

Kada im ono izlazi novi album?

Setlist:

Intro: Chant
Will of the People
Interlude
Hysteria
[Drill Sergeant]
Psycho
Map of the Problematique ('Who Knows Who' riff outro)
Resistance
Won't Stand Down
Kill or Be Killed (Felsmann + Tiley Reinterpretation)
Compliance
Thought Contagion
Verona
Interstitial 'Parkour'
Time Is Running Out
The 2nd Law: Isolated System (shortened)
Undisclosed Desires (Matt's microphone… more )
You Make Me Feel Like It's Halloween (Bach's 'Toccata and Fugue in D Minor' intro)
Madness
We Are Fucking Fucked
The Dark Side (Alternate Reality Version; Instrumental)
Supermassive Black Hole
Interstitial 'Driving'
Plug In Baby
Behold, the Glove (Matt Bellamy song)
Uprising
Prelude
Starlight