Izvještaji

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Kažu da postoje dvije vrste glazbenika: jedni koji piju alkohol dok su na stageu, a drugi - vodu. The Sherlocks očito spadaju u ovu prvu skupinu. Ovo sam shvatio tek nakon dvije trećine koncerta, jer su svirali tako dobro da su mi potpuno okupirali svu pažnju. Iskreno, kada sam dolazio te večeri u Tvornicu, nisam niti slutio da se u stvari u ovaj „hram kulture“ dolazim pokloniti se majstorima. Njihov govor i naglasak južnog Yorkshirea vuče na neki provincijski engleski, kao f**kin' mainstream, uz naravno vrhunsko poštovanje koje pokazuju prema publici koja ih je došla vidjeti i bila potpuno oduševljena.

Formacijski su sirovi, bazični rock: dvije gitare, bas i bubanj. Mogli su sound još smanjiti za jednu gitaru ili je vokal mogao biti samo vokal, ali ovako im je zvuk okljaštren do kraja. Onako, čista „sirovina“.

Svoju su karijeru izgradili u engleskim pubovima, što je u Yorkshireu izgleda jako gadno. Jer, moraš biti vraški dobar da te ne izbace uz psovke koje su tamo uglavnom do onoga „bloody“, jer Englezi kao da i nemaju drugih psovki. Bili su predgrupa velikanima kao što su Liam Gallagher, Kings of Leon, Kaiser Chefs, The Libertines ili The Kooks, a vrlo su ih brzo zavoljeli i svjetski poznati kritičari. Prema najavi morali su biti jako dobri, a svojim su nastupom dokazali da su i više od toga. Ukratko - izvrsni su. Kada ih slušaš zatvorenih očiju, djeluju ozbiljno, stilski izgrađeno i iskusno. A onda kada otvoriš oči, shvatiš koliko su mladi i nađeš se u čudu. „Ako se ne dogodi kakva bedastoća“, ustvrdio sam u sebi, „čeka ih opaka budućnost...“

s

Pojma nemam koje su njihove pjesme, jer mi se nije dalo pratiti popis pjesama kojega su imali na podu. Pretpostavljam da su svirali stvari s albuma „People Like Me & You“ i neke pjesme „Will You Be There?“, „Magic Man“, „Going Nowhere“ kao i ostale svoje hitove. Ne bih znao točno kojim redom, ali svaku su pjesmu izveli kao da im je zadnja u životu. A znamo da je na nastupima upravo takav pristup izuzetno važan, jer samo s takvom izvedbom publika će biti zadovoljna. Jer, ekipa je platila kartu ne zato da stoji u gužvi već da prvenstveno uživa. Osjetio sam da je svima u bendu u stvari do publike izuzetno stalo. Ima i kod nas nekih bendova koji pršte od ego-tripova, ali ovi naprotiv žele da su svi sretni. Pri tome, ne podilaze kao na svadbama: „Hajde pljesak za bubnjara, konobaricu…“, već sviraju u svom filmu i pri tom žele svirkom sve učiniti za publiku. Da je više takvih ljudi, pomislio sam, u svijetu ne bi bilo rata. I stoga zaslužuju vrhunsko poštovanje. Pri izvedbi potpuno im je svejedno sviraju li pred punim stadionom ili u Malom pogonu zagrebačke Tvornice. Jednako daju sve od sebe.

Publike i nije bilo previše, no vjerojatno su došli upravo oni kojima je do njih stalo. Oko mene s jedne strane stajale su dvije cure koje su se sredile u koži s mrežastim rukavicama i neki tip koji se rasplesao u potpunome transu. I nitko ih nije slikao kao one modno usklađene na zagrebačkoj špici, već su ih ostavili na miru da nesmetano uživaju. Na koncertu nije bilo gužve i moglo se otići do šanka po plastičnu pivu bez uobičajenog predugog čekanja. A šteta je bilo ostati žedan tijekom ovakve urnebesne svirke.

RA408025

Palo mi je na pamet, onako blesavo, usporediti ih s trenutnom generacijom vozača Formule jedan. Dok su vozači modne curice i tatini sinovi, The Sherlocks su ozbiljni tipovi koji gledaju negdje u daljinu, u budućnost koja može, ali i ne mora, biti svijetla.

Kao podrška grupi The Sherlocks nastupili su Dota iz Njemačke. Sviraju drugačiju glazbu pa je djelovalo kao da su svoj nastup započeli sramežljivo, ali su zadnje dvije pjesme izvukli baš onako - „muški“. Rekli bismo da obećavaju, no treba im još malo vremena da se uhodaju. Ali, očito imaju odličan odnos sa zvijezdama večeri, jer su spominjali zajedničku turneju sa The Sherlocks te da su dan prije bili u Budimpešti na jednom od brodova na Dunavu u potpalublju, ako sam ih dobro shvatio.

RA300769

Dakle, ponavljam još jednom tvrdnju iz naslova: bio je to najbolji gig na kojemu sam bio ove godine, a možda i šire. I mogu im samo poručiti: „Naprijed dečki, jedni i drugi, najljepša vam hvala! Živjeli!“. I dođite nam opet, naravno…

Izvještaji



The Dire Straits Experience podigli na noge ispunjeni Lisinski


Rock propovijed: Goran Bare i Majke u Vintage Industrial Baru


Matijine vile igrom osvojile Tvornicu


Flaner i Colostrum razbudili Klub kulture


Hali Gali tulum u AKC Attack!


Održan je 3. Superval u Vintage Industrial Baru


Avalanche Kaito: Glazbena lavina u Močvari


Antun IDEM u Très Chic Caféu


U Lisinskom izveden sjajan balet Romeo i Julia


Sve samo ne Luzeri u Klubu kulture


Prigušeni taktovi glazbenog „fusiona“ Chuia u pulskom Kotaču


Josipa Lisac obilježila 50 godina "Dnevnika jedne ljubavi"


Švesterovo u Tvornici


Moćan i energičan Zoster rasplamsao Tvornicu


Sunnysiders u SAX!-u promovirali album "27 Stitches"


KBO! nastupio u Tvornici


U lisinskom održan Symphonika On The Rock


Galerija fotografija: (ne)normalni u Tvornici


Bezvremenska Natali Dizdar nastupila u Petom kupeu