Izvještaji

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

20240519 DSC 1252

Nezamislivo je osvrt s ovog koncerta ne započeti s njegovom prilično osebujnom i šarenom biografijom, biografijom u kojoj su se pojavljivala neka od najznačajnijih imena britanske glazbene scene.

Škot porijeklom, rođenjem londončanin, pohađao je istu školu sa braćom Davies (The Kinks).

Popravljao je ograde, kopao grobove, te je bio stalno opsjednut nogometom, kao  junior branio je boje  F.C.Brentforda.

Postaje bitnik, luta Europom, upoznaje folk pjevača Wizza Jonesa, koji ga je učio svirati bendžo. Zbog pomanjkanja novca protjeran je iz Španjolske, još uvijek kolaju zlobni glasovi da je još duguje British Airways za putnu kartu.

Godine 1964 snima svoju prvu singlicu za kompaniju Decca, „Good Morning Little Schoolgirl“, a među studijskim glazbenicima bio je i John Paul Jones (Led Zeppelin).

Kao vokalni solist nastupa s Long John Baldryem, koji ga zove da mu se pridruži u novo osnovanoj grupi Steampacket sa Brian Augerom i Julie Driscoll.

Nova avantura vodi ga u bend Shotgun Express u kojem su svirali Peter Green i Mick Fleetwood, Peter Bardens i Dave Ambrose.

Godine 1968. zajedno s Ronom Woodom ulazi u Jeff Beck Group, s kojima snima dva prvoklasna albuma „Truth“ i „Beck-Ola“.

20240519 DSC 1234

Nestalnog duha otvara novo poglavlje svog života, zajedno s Ronom Woodom pridružuje se bendu Faces. Zamjenio je Stevea Marriotta koji je osnovao bend Humble Pie.

Ne baš prepoznat u svojoj domovini, zapaženi uspjeh ostvaruje „preko bare“ s albumima „An Old Raincot Won't Ever Let You Down“ (1969) i „Gasoline Alley“ (1970). Potonji album se i danas smatra njegovim najboljim albumom.

U 1971. godini konačn je potvrđen njegov super status zahvaljujući albumu „Every Picture Tells A Story“, a pjesma „Maggie May“ (priča o vezi školarca s prostitutkom) postaje i danas valoriziran rock evergreen. Tko zna je li njegova Maggie bila inspiracija za Jonathanovu Maggie, makar po imenu?

Stewart i Faces dominirali su nastupajući diljem svijeta, stvarajući magičnu scensku atmosferu, a legije obožavatelja Stewart naziva „Tartanskom hordom“ (tartan je karirana škotska vunena tkanina) koju je odabrao kao svoj image.

Odlučivši se za solo karijeru, snima svoj prvijenac „Never A Dull Moment“ s kojeg se ističe singl „You Wear It Well“ , dostojan nasljednik „Maggie May“.

20240519 DSD 3971

Pad u kvaliteti bio je najbolje iskazan na albumu „Smiler“, osim pjesme „Farewell“, još jedne od njegovih lirskih balada.

Postupno gubi svoj neiskvareni šarm pripadnika radničke klase, postaje dio Hollywoodske stratosfere slavnih ličnosti, prolazivši kroz razlagašenu vezu  s filmskom glumicom Britt Eckland.

Godine 1975. objavljuje album „Atlantic Crossing“ najpoznatiji po singlu „Sailing“ (autori su bila braća Sutherland), a godinu dana kasnije, također u SAD objavljuje album „A Night On The Town“ s kojeg su skinute dvije uspješne singlice „Tonight's The Night“ i „The First Cut Is The Deepest“.

Nastavak glazbene i životne karijere imao je oblik sinusoide, sljedeći zapaženi uspjeh ostvaren je sa zaraznim disco hitom, pjesmom „Da Ya Think I'm Sexy“  s uspješnog albuma „Blondes Have More Fun“ prodanog u više od tri miliona primjeraka.

Obzirom na prepoznatljivi, rašpasti vokal ne čudi činjenica da ja James Brown za njega kazao da je najbolji bijeli soul pjevač.

20240519 DSC 1413

Bio je jedan od nositelja zajedničke turneje „The Voice, The Guitar, The Songs Tour“ s majstorom gitare, Carlosom Santanom. Zajedno s Stevie Nick pokrenuo je zajedničku turneju „Heart & Soul Nort American Tour“.

Zajedno sa Celine Dion i Elton Johnom na dvije godine je dogovorio sigurnu sinekuru u Las Vegasu.

Dobitnik je Grammyja, dobio je zvijezdu na Hollywood Walk of Fame, dvaput je uvršten u Rock and Roll Hale of Fame, više puta osvajač kanadske nagrade Juno Awrds. Osim toga  ovaj je jedinstveni glazbenik koji je svirao i pjevao s kremom britanske glazbene scene, od popravljača ograda i kopača grobova došao do  titule viteza zbog iznimnog doprinosa glazbi i humanitarnom radu.

Ako je itko prošao kroz nebrojena iskustva i iskušenja rock'n roll cirkusa, onda je to nedvojbeno jedan od posljednih glazbenih Mohikanaca, živa enciklopedija najboljih dana britanskog rocka, koji je svojim koncertom u Ljubljani dokazao da nekadašnji mladić koji se oblačio u uske trikoe i dandanas „alive and kicking“.

20240519 DSC 1199

Inače turneja nosi naziv: „One Last Time“, no gotovo sam siguran da to ipak neće biti last one unatoč broju godina iz osobne iskaznice.

U naslovu sam spomenuo Las Vegas,  na ovoj je turneji prisutna sva raskoš i sjaj grada koji nikada ne spava, što se najbolje moglo vidjeti po impozantnoj produkciji, ogromnoj pozornici, još većem, blještavom video zidu, kostimima, rasvjeti, broju glazbenika.

Zastor se diže, čuje se zvuk škotskih gajdi koje prekida jedan od covera (kojih je na moje blago razočaranje možda bilo i previše), Rod okružen s pet djevojaka s gitarama u rukama (identična koreografija kao u originalu) počinje svoj šou s Rober Palmerovom „Addicted To Love“. Napominjem da djevojke ipak nisu bile per la finta, dokazavši se u nastavku koncerta kao odlične glazbenice (violina, harfa), te kao back vokali.

Bez sekunde pauze, prvi taktovi „You Wear it Well“ sestre blizanke Maggie s albuma  „Never A Dull Moment“ bili su prepoznati i valorizirani od strane prepune arene Stožice.

Naredne dvije „Infatuation“ i „Love Train“ bile su sugestivan dokaz da bend itekako zna dobro svirati, mjedeni instrumenti, raskošni back vokali i odličan solo na saksofonu bili su živi dokaz.

20240519 DSC 1400

Nastavak dobrog raspoloženja uslijedio je u živahnoj „Forever Young“ (album „Out Of Order“), s raspojasanim zvukovima škotskih gajdača i solidnim Irskim stepom dvije djevojke, bi nastavak donio u prekrasnom intru na harfi  jednu od njegovih najljepših balada „The First Cut Is The Deepest“, a na koju se u trenu nadovezala još jedna ikonična, „Talk About It“.

„Twistin' The Night Away“ prenjela je plesno raspoloženje u gotovo cijeloj dvorani, a ona je (prema set listi) trebala biti uvod u jednu od njegovih najpoznatijih pjesama  koja mu je karijeru okrenula u sasvim pozitivnom smjeru, naravno riječ je o gospođici „Maggie May“(s eponimnog albuma „Every Picture Tells A Story“). I dočekali smo je, doduše u nešto laganijem ritmu, da bi nakon svega minutu i pol pjesma naprasno prekinuta (Rodovo obrazloženje bilo je sasvim „jednostavno“ – „Change of Plan“). Naravno da je za to „pokupio“ zaslužene zvižduke cijele dvorane.

Prema planu nakon Maggie trebao je biti izveden „crni biser“ Ette James, „I'd Rather Go Blind“, no i to je bio ćorak.

Rode, Rode, što ti bi?

Dobro, pomalo se iskupio s prekrasnom „Downtown Train“ ,nakon koje je otišao na presvlačenje (ne prvo ove večeri) , a ljepši dio benda nam je osvježio pamćenje s „I'm So Excited“ odličnih Pointer Sisters.

20240519 DSD 4022

Da Rod nije zaboravio „drugove po oružju“ dokazao je u najavi „People Get Ready“ koju je posvetio Jeff Becku, dok su se na ekranima izmjenjivale mučne scene rasne diskrimanacije u „najdemokratskijoj“ državi na svijetu.

Bend je na trenutak „skrenuo s putanje“ u „Dirty Old Town“ pozitivnih „luđaka“, The Pogues, koja je, naravno bila primljena s ovacijama.

Još jedna prekrasna balada „Have I Told You Lately“ Van Morisona, siguran sam starijim generacijama donjela je u sjećanje mnogo sretnih trenutka iz mladosti, pjesma koja je bila poželjna za stiskavac u gotovo svakoj diskoteci.

U kratkom povlaćenju s pozornice (da bi valjda došao do zasluženog daha -  baš sam zločest , zar ne - ženski vokali su (i to sasvim uvjerljivo) izveli „Lady Marmelade“ Patty & Labelle.

Povratkom  na pozornicu sljedeća posveta išla je prema prijateljici Tini Turner, izvedena je odlična „It Takes Two“.

20240519 DSC 1400

„Some Guys“ je prema set listi trebala (i bila) je posljednja službena, usljedile su brojne ovacije koje su cijeli bend u trenu vratili na scenu u zaista plesno zaraznoj „Da Ya Think I'm Sexy“ u kojoj je bend dobio svojih pet minuta slave u odličnim improvizacijama na bubnjevima, bongama, saksofonu, bas gitari. Zaista pametno odabran izbor za raspamećivanje publike koja se pridržila zborskim pjevanjem refrena.

A onda, zaista šlag na kraju, prekrsana „Sailing“ (album „Atlantic Crossing“) emotivno je prihvaćena od razdragane publike koja je to popratila svjetlima brojnih mobitela.

Što reći na kraju?

Rod Stewart ima toliko utakmica u nogama, unatoč slabljenju volumena njegovog vokala u stanju je napraviti prvoklasan šou za dušu i tijelo.

I da, potpuno razumijem covere koji su mu poslužili za promjenu garderobe, ali ujedno i kao odavanje priznanja cijelom bendu na odličnoj svirci na koncertu kojem je itekako vrijedilo prisustvovati.



Izvještaji



Zagreb Music Fest, 2. dan - kišni ured se ipak smilovao


Manifest crnila u Močvari: Stonebride/Luxus Lord/Prisonplanet


Zagreb Music Fest, 1. dan


Lord Of The Dance nastupili u Zagrebu


BadBadNotGood u Šibeniku


Galerija fotografija: Lord Of The Dance u Splitu


Diddle In The Middle i Bonaster


Stingove čarolije u intimnom ozračju Arene


Alex Sipiagin Quartet zaključio Rovinj Spring Jazz


Edo Maajka zatvorio ovogodišnji Beerfest


Drugi dan katarzičkog iskustva s Rammstein u Beogradu


Nastupom Baby Lasagne završen Sea Star Festival


Bill Frisell na 33. festivalu JazzTimeRijeka


Beerfest 2024. dan 3.


Nastavljen je 33. JazzTimeRijeka


Bizarnost u Tvornici kulture koju niste smjeli propustiti


Ni kiša nije ugasila Vatru na Šalati


Spektakularan Rammstein u Beogradu održao prvi koncert


Bosak & Second Hand Band odlični u klubu Boogaloo


Počeo 33. JazzTimeRijeka