Šteta što nije uspjela sinkronizacija, bar u Hrvatskoj, između izlaska tog albuma i koncertne turneje, jer kod nas kasni izlaženje toga albuma, pa su ga, prije ovoga koncerta koji ga predstavlja, slušatelji mogli čuti samo ako su se potrudili i nabavili ga iz Makedonije.
Ostvario se dugogodišnji san Vlatka Stefanovskog da u svojoj bogatoj muzičkoj karijeri svira i blues. K tome još u suradnji sa slavnim europskim gitaristom kojeg Vlatko izuzetno cijeni. Nijednome od njih blues dosad nije bila specijalnost, pa im je ulazak u te vode predstavljao izazov. Ova koncertna turneja prati album Thunder from the blue sky grupe Vlatko Stefanovski trio na kojem kao poseban gost sudjeluje Jan Akkerman. Na njemu se nalaze obrade 13 blues standarda i dvije autorske kompozicije Vlatka Stefanovskog od kojih je samo posljednja, naslovna, potpuno nova.
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/07/akkerman i stefanovski/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/07/akkerman i stefanovski/3m.jpg, Jan Akkerman i ?oko Maksimovski, Center}
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
U skladu s tim okolnostima, repertoar koncerta sastojao se prvenstveno od kompozicija s tog albuma (obrade blues-standarda), a onda još i od nekih standarda bivše Vlatkove grupe Leb i sol (npr. Jovano Jovanke, Kao kakao), te iz samostalnog dijela njegove karijere (npr. Cowboys & Indians), kao i naravno, kompozicija iz opusa Jana Akkermana (npr. Hocus pocus).
U odnosu na najavljeno vrijeme, koncert je kasnio desetak minuta. Počeo je u 21 sat i 40 minuta, i trajao je, uračunavši i oba bisa, dva sata i desetak minuta. Prvih pedesetak minuta nastupila je grupa Vlatko Stefanovski trio, potvrdivši da sve ono iza čega stoji ime Vlatka Stefanovskog može biti samo vrhunske kvalitete. Onda je najavljen Jan Akkerman koji se pridružio grupi. Pojavio se s ručnikom preko ramena koji nije skidao sve do bisa. Da je još na nogama imao natikače, pomislio bih da je krenuo na plažu, dvadesetak metara daleko od kluba, pa je ovamo došao samo na čas nešto odsvirati prije nego skoči u vodu. Već za vrijeme prve kompozicije pukla mu je žica (!) pa je trio bez njega morao (vrlo uspješno) dovršiti svirku, dok je Akkerman otišao iza pozornice promijeniti žicu. Možda to ne bih ni spominjao da pucanje žica nije obilježilo prvo gostovanje Jana Akkermana, i muzičko i turističko, u Hrvatskoj. Do kraja koncerta, naime, još su mu dva puta pucale žice (uskličnicima, dakle, ukupno !!!), pa je tako Vlatko Stefanovski morao (besprijekorno, dakako, ništa ga ne može iznenaditi) na sebe preuzeti čitav gitaristički teret tih skladbi koje je inače bio odlučio podijeliti s Akkermanom. Ovaj je, pak, morao usred svirke tri puta silaziti s pozornice na koju se onda dugo nije vraćao jer je valjda sam i mijenjao i ugađao žice. Tako je Jan Akkerman nastupio s pola snage (a možda i nema više!) i samo se djelomično gitaristički "družio" s Vlatkom.
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/07/akkerman i stefanovski/5.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/07/akkerman i stefanovski/5m.jpg, Jan Akkerman, Center}
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
Dok smo čekali Akkermana da se vrati, trio je "palio" publiku svojim "domaćicama", "vrućim" makedonskim "bluesom". Trenutni Vlatkov prelazak na blues ne znači i zanemarivanje žanra "s kojim se rodio". Ne zaboravlja to niti publika niti on. Svira i ovo bolje nego ikad, dokazujući da je još uvijek u razvoju (kako je to lijepo, u tim godinama!), premda je već na početku karijere svirao tako dobro kako mnogi ne sviraju niti na vrhuncu karijere. Večeras je, kao i uvijek, bio besprijekoran, nadahnut, maštovit, poetičan, točan, jasno definiran i precizan i nijednog trenutka nije došlo u pitanje "tko je domaćin, a tko gost". Uz čvrstu podršku vrijednih i talentiranih basista i bubnjara, ?oke Maksimovskog i Dejana Milosavljevića, odličnih muzičara, Vlatku više i ne treba povratak u Leb i sol, a Jan Akkerman ostaje samo gost, egzotičan ukras i izazov Vlatku da se dokaže i pokaže, a ne poboljšanje i pojačanje trija koji bi bez njega bio slabiji.
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/07/akkerman i stefanovski/7.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/07/akkerman i stefanovski/7m.jpg, Vlatko Stefanovski i ?oko Maksimovski, Center}
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
Na prvom bisu konačno smo čuli kompoziciju koju smo zbog Akkermana čekali cijeli koncert, Hocus pocus. "Jodlerske" dionice izveli su vrlo vjerno i efektno Jan i Vlatko gitarama (nije bilo Ferzze da ih otpjeva), a na drugom bisu Jan se više nije niti pojavio.
Sve u svemu, lijepa i svečana večer u "Aquariusu", kakvih će biti još četiri u Hrvatskoj sljedećih dana. Uz podsjetnik Janu da pripazi na žice. Pa ne misli valjda nastupati pod sloganom (parafrazirajući jednu našu staru izreku): "Žica puca, bit će svirke!"
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/07/akkerman i stefanovski/9.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/07/akkerman i stefanovski/9m.jpg, Vlatko Stefanovski, Center}
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
(P.S. Javna zahvala jednom humanom redaru koji je uočio ozbiljnost naše reporterske ekipe, pa nam omogućio mjesto pored sebe, to jest pored same pozornice. Samo su muzičari imali bolje mjesto. Na taj je način bitno pridonio kvaliteti ovog izvještaja i, pogotovo, fotografija.)