×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Sinoćnjim koncertom Steve Vaia, konačno možemo sa velikim olakšanjem ustvrditi; Zagreb se krupnim koracima vraća u žižu svjetske rock scene.

Odmah na početku ovog mog osvrta na sinoćnji koncert moram napisati slijedeće, Tvornica kulture bio je premali prostor za toliki broj rock poklonika, koji su došli čuti a potom i vidjeti, ipak prvotno Steve Vaia a tek potom Eric Sardinasa.

Teško je bilo pobrojiti koliko je nazočne ženske publike tijekom koncerta, bilo izneseno zbog kolapsa prouzročenog velikom gužvom u prostoru Tvornice. Osobno mislim da je trebalo dobro razmisliti oko angažiranja male dvorane Doma sportova.

No, vratimo se samom koncertu; Eric Sardinas počeo je svoj nastup prije 21,00 sat. Čini mi se, da se Eric Sardinas nije najbolje snašao u ulozi čovjeka, koji nastupa prije Steve Vaia, što je dodatno potenciralo njegovu ionako eksplozivnu
svirku, koja je zvučala na trenutke pomalo iritantno. No, u tom svom nastupu Eric je briljirao izvodeći akustični bluz Delte Mississippija.

A onda u 21,40 kreće nastup zaista velikog gitariste Steve Vaia. Steve Vai kao učenik velikog učitelja Joe Satriania, sinoćnjim je koncertom dokazao da je raritetan primjer izuzetnog glazbenika.

Band koji prati Steve Vaia čine četvorica vrhunskih glazbenih virtuoza (od kojih je svaki imao svoju solo dionicu na koncertu, vrlo jasno potvrđujući navedeno).
Nastup Steve Vaia podjelio bih na četiri seta:
prvi: urganski dio sa naglaskom na gitarističke rifove
drugi: akustični set, zatim slijedi nešto što jedino mogu opisati kao
treći set: u kojem je Steve Vai prezentirao sebe i svoju glazbu, kao nešto što baš nema previše dodirnih točaka sa našim planetom, dakle Steve Vai izvanzemaljac , te na kraju slijedi ;
četvrti set: veliko finale ( jamming sa Sardinasom, pomoć i asistencija
zagrebačke publike u snimanju najnovijeg DVD-a; Steve Vaia publika nosi na rukama dok on svira, te sam kraj koncerta, skandiranje publike, bis i opet skandiranje, te izrazi velike zahvalnosti publici, koja je cijeli koncert inspirirala Vaia i njegov band).

Osobno ponajviše me se dojmio akustični dio koncerta tijekom kojeg je Vai dokazao zašto je jedan od najvećih gitarista današnjice. Sa puno feelinga ""cijedio"" je svog Ibaneza, izazivajući nevjericu i začuđene poglede iz publike, stvarno u nekim trenucima činilo se da sviraju barem trojica. Bilo je i toga, ali akustični set Steve Vai je velikim dijelom odradio sam. Što drugo kazati osim WOW! KAPA DOLJE!

Na kraju cijele priče koncert je nakon polusatnog bisa završio u 40 minuta iza ponoći, što znaći da nas je Steve Vai počastio svirkom od puna tri sata.
Na samom kraju i Vai, osobno, ostao je fasciniran reakcijama publike i feelingu koji je zračio iz nje; ( što je, zapravo, još jedan pokazatelj koliko smo ""gladni"" pravih koncerata na ovim našim prostorima).

Osobno, mislim da će Steve Vai uskoro opet posjetiti našu zemlju, jer i glazbenicima treba ovakav način prihvaćanja njihove glazbe i feelinga, koji iz nje proizlaze, a tu je i onaj poznati feedback i duševna hrana ili pak je u pitanju čista i osobna satisfakcija.

I da zaključim ovaj koncert izveden je odlično i nadam se da ćemo svi zajedno imati prigode još neki puta uživati u ovakvom izuzetnom glazbenom događaju. Ovakva publika to zasigurno zaslužuje.