Tri dana velikih headlinerskih imena oborila su rekord - ove je godine bilo puno teže nego inače doći do ulaznice jer je festival službeno rasprodan! Neka je posebna vibra bila u zraku, kao da je festival naglo dozrio i premašio samog sebe. Mjesto i vrijeme radnje je isto, broj pozornica je također jednak kao i dosad, no nešto se u pozadini dobro kuha.
Možda fizički to nije vidljivo, ali se može osjetiti. Svaki prigovor na ovaj festival od jučerašnjeg dana bio bi naprosto sulud, jer sunce je napokon zasjalo i naš najveći festival može zasjati punim sjajem! Da su početni termini nezahvalni, pokazalo se potpuno netočnim jer su Killed A Fox i Slow Motion Suicide svirali pred zadovoljavajućim brojem ljudi. Nezahvalno je to što dva fantastična benda sviraju istovremeno, pa se jako teško odlučiti gdje biti i u čijoj distorziji uživati. Killed A Fox su za malo žešću ekipu, dok Slow Motion Suicide sviraju beskompromisni rock koji na trenutke koketira s popom. Uniformirani, u crvenim odijelima i po velikoj vrućini, rade ozbiljno i profesionalno. Premda su se relativno nedavno pojavili na sceni, veliki su potencijal koji će u budućnosti oduševiti i puno veće mase. Killed A Fox razvaljuju čim stanu na binu, nezaustavljivi su od početka do kraja prilično kratkog, ali vrlo slatkog termina koji im je dan.
Running Cooper bili su standardni švedski bend koji djeluje kao da je britanski i koji želi pozornost publike, no pravo iznenađenje festivala je Billie Joan. Njeno stvaralaštvo i interpretacija nisu nimalo iznenađujući, radi se o tome kako se ugodno uklopila u program. Jednostavna i srdačna, predstavila je publici svoj debitantski album "Barren Land". Feštu veću od samih headlinera napravili su Thrones + The Shine. Najveće iznenađenje prvog dana. Rasplesali su publiku i nisu im dali predaha od zaraznog ritma. Ovacijama nije bilo kraja, kao ni pozitivnim emocijama koje ovaj bend širi s bine. Svakako ih guglajte, ako već niste. Sjajan uvod prije nešto blažeg nastupa Michaela Kiwanuke. Na glavnoj su bini nove fanove prikupili Legendary Shack Shakers fuzijom country glazbe i rockabillyja.
Legendary Shack Shakers su pred još uvijek malobrojnom publikom probudili festivalski duh te priredili show u onom pravom američkom smislu riječi. Ekipa iz Kentuckyja je umaljana blatom blues korijena, no onaj tužan, plavi dio zamijenjen je rockabilly i southern gothic notama. Frontmen J.D Wilkes kao da je ispao iz horror filma Roba Zombieja, opsjednut skače po bini koristeći klasični vokal i efekt mikrofon koji zvuči poput starog megafona. Pjesme koriste relativno standardnu formu, red tupa-tupa ritmova, red solaža na usnoj harmonici te sveobuhvatnog plesnog kaosa s ceste New Orleansa. Pao je i prvi festivalski stage dive pred kraj svirke, koja je zbog fuzije žanrova bila dovoljno raznovrsna da ne potpadne u kategoriju 'jednolično'. Ne zaboravimo ni da momci koriste kontrabas i bendžo. Festivalska veselica za otvorenje s jedne, te autentični prikaz američkog juga s druge strane. Njihov posljednji studijski uradak ''The Southern Surreal'' izašao je za legendarnu diskografsku kuću Alternative Tentacles, što dovoljno govori da se radi o ozbiljnoj ekipi s ozbiljnim namjerama. Sjedi, pet.
Prije nego što su glavnu binu preuzeli Darko Rundek i kasnije Arcade Fire, na skrivenoj bini nastupili su And The Kid, The Black Room i St. Tropez. Na jednom od prvih koncerata ovogodišnjeg INmusic festivala na Hidden Stageu okupilo se poprilično mnoštvo za tako rani termin nastupa. U manje od sat vremena koliko im je bilo dodijeljeno, And the Kid bili su ugodno iznenađenje. Da ne znate apsolutno ništa o njima, ne biste nikada rekli da su iz Hrvatske jer zvuče vrlo svjetski. Ugodan vokal frontmena uljuljkao nas je u pravu ljetnu atmosferu,a glazba u kojoj smo uživali najbolje se može opisati kao indie/surf-rock. Na momente zvuče kao bend The Drums i njihov "I Wanna Go Surfing" hit. Sam frontmen najavio je dio seta kao "stariji materijal koji je dobar bez nekog opravdanog razloga" i dobar je i bio. Bili su odličan uvod u ovogodišnje izdanje i savršen materijal za zagrijavanje uz svoje žestoke gitarske riffove, na momente harmoniku i par balada, na koje je poprilična količina okupljenih ljuljala bokove.
Šveđani su prvog dana priuštili dosta elektronike, a za sam završetak večeri na Balkan Stageu nastupio je Zoster.
I nakon fantastičnog prvog dana, još se uvijek tu nešto veliko kuha. Hoće li kulminirati večeras s Kings of Leon i Alt-J ili sutra s Kasabianom i Flogging Molly, teško je reći, no sigurno je da je INmusic atmosferom ostavio izuzetno pozitivan i, kako bi se reklo, svjetski dojam na sve posjetitelje. Naš je festival odrastao. Sa samo dvanaest godina. Ponosni smo na tebe.
