Ljeto 2022. je jedno od najtoplijih u povijest s jako malo kiše. Tad osvane trinaesti dan kolovoza, veliki dan za alternativnu scenu u Dalmaciji i zapljušti kiša. Sipalo, je padalo, je stajalo i počinjalo. Ok šest popodne je još kapalo i u glavi se naravno posložilo pitanje što li će biti s najboljim malim festivalom na svijetu? Tko zna što se dogodilo s nebesima, je li Tlá-lock zalutao pa s Velebita začepio kišnu slavinu ili su vukovi, čiji dan i jest 13. kolovoza, nagovorili Dažboga da zaustavi kišu ili je jednostavno kiša stala?
S nešto zakašnjenja, radi već spomentu kiše, prvi su na benkovačku pozornicu stali STONEBRIDE i odradili jako dobar stonersko psiho set. Iz nastupa ovog sedamnaestak godina starog benda vidljivo je njihovo iskustvo brojnih nastupa. Uigrana četvorka koja uživa svirajući, ali i publika sklona ovakvom zvuku uživa s njima, kao što je i sinoć uživala. Svaki ton na svom mjestu.
Nakon STONEBRIDE na pozornicu je ugmizala VIPERA. Bučno, glasno, pravi pravcati motorhead rock n'roll. Da, da motorhead rock n'roll s još dosta utjecaja ranog metal. Brzo i bučno, konkretno i zarazno je prošlo zmijsko VIPERSKIH 45 minuta.
Uskoro na binu pristižu i domaće (Zadar) metal snage ARISES. Nisam ih imao prilike gledati uživo do sad, ali sve pohvale. Precizno, brzo, svaki ton na svom mjestu. Najviše publike se i sakupilo ispred bine za vrijeme ARISES nastupa, što je bilo i za očekivati jer su u publici, uz Vlajternativne majice, prevladavale upravo majice s natipisom ARISES. Prije više od dvije godine, točnije 11. travanj 2020. godine sam recenzirajući album „System“ napisao: „COVID -19 je učinio svoje. Ipak, album je vrlo dobar, pa se isplati pričekati kraj pandemije i pokušati vidjeti kako ARISES „System“ izgleda uživo.“ Uistinu ih se isplati pogledati, vrlo brzo ćete zaključiti kako ARISES jedan od najboljih naših heavy metal bendova. Bruno Longfield, koji je s ARISES na mjestu glavnog vokala od rujna 2021. je donio dodatnu energiju bendu i dobro se uklopio. Sinoć su izgledali moćno, skroz uigrani na bini, dobra komunikacija s publikom, svi ozbiljni i usredotočeni, a uživaju u svirci, a bome i publika s njima.
BOLESNA ŠTENAD, došli, odsvirali, sprdali sistem (naročito u Srbiji), skakutali, natjerali publiku na isto i otišli. Frontmen Aleksandar Marković Lama odmah je uspostavio dobar punkerski kontakt s publikom, ali i sa svojim gitaristom Zoran Mladenovićom Kizom. Prava punkija. Zbog naglaska, ali i zbog stila, povremeno podsjećaju na Partipbrejkerske, ali još i više na Pekinšku patku. Ipak, autentično, žestoko. Kako sam Marković uporno na bini ponavlja, ja četiri godine smišljam tekst, a onda publika zapamti za pet minuta. Tekstovi kratki, ali brutalni i lako zapamtljivi.
Nisu ŠANK?! ništa zaostajali za Štendi. Ovaj punk sastav s zagrebačkom aromom, odradio je svoj nastup u jednom dahu. Zapravo nije jer su se u jednom trenutku pojavili tehnički problemi sa strujom oko gitarskog pojačala. To nije zbunilo pjevača Alena Rakića koji je publiku natjerao na zajedničko pjevanje. Organizator su problem sa strujom riješili i nastavile se se nizati pjesma za pjesmom, a ŠANK?! Publika je uglas pjevala s Alenom i ekipom. Alen je na kraju nastupa najavio goste iznenađena, koji će nastupiti zadnji PETAR PUNK.
Prije gosta iznenađenja na pozornicu su stupili PONOR. Nisu ni oni razočarali, dapače sasvim dobra i žestoka svirka negdje između 3 i 4 ujutro. Bez puno kalkuliranja, direktno u glavu iako su ispred vlajternativne bine ostali samo najvjerniji, što je PONORU bilo dovoljno.
Bend iznenađenja, PETAR PUNK je na pozornicu stupio oko 04:00, samo za najizdržljivije. Krenulo je žestoko sa „Košmarom“ pa oni najuporniji i najvjerniji odskakali i otpjevali s PETROM PUNKOM i tako dočekali Vlajternativnu zoru. Na pjesmi „Petre Panče“ publika se probila na pozornicu i kolektivnim plesom, pjevanjem i poganjem sa bendom završili ovogodišnju Vlajternativu.
Sve u svemu Vlajter-ego ne posustaje Entuzijazam, upornost ih ne napuštaju. Evo što jedan od organizatora, Ante Gusić, nakon neprespavane noći zaključuje o ovogodišnjoj Vlajternativi:
Još uvijek nas drži post-Vlajternativni adrenalin, zadovoljstvo i entuzijazam zbog kojih smo vjerojatno slijepi na manje organizacijske propuste. Kako vrijeme bude prolazilo, tako će i nama ukupna slika postajati jasnijom i moći ćemo ju sagledati s ponešto racionalnijim očima. Za sad, nemamo što reći osim da smo zadovoljni i da su naša očekivanja ponovno nadmašena! Nama je ova Vlajternativa bila višestruko značajna; nakon pandemijskog izdanja, festival smo morali ponovno graditi u njegovoj punini, pri čemu je to podrazumijevalo akomodaciju na novi prostor i uvjete. Također, motivacija oko ove Vlajternative nam je bila intrinzičnija no inače – festival smo posvetili našem prijatelju Josipu Petričeviću koji nas je prerano napustio. Sve u svemu, nama je ovo izdanje Vlajternative imalo neko drugačije značenje koje smo pokušali shvatiti organizirajući sâm festival. Uvijek je Vlajternativa bila dio nas, ali nikada u ovom obimu i ovoj mjeri. Zato smo posebno ponosni i ispunjeni njenim uspjehom.
Uvijek ponavljamo kako je nama svaka godina teška ko' stoljeće, jer je Vlajternativa u biti jedan dan godišnje za posjetitelje, ali mi je živimo cijelu godinu. Kao i svima, događaju nam se promjene, sazrijevanja i događaji koji nas obilježe na neki način. Međutim scena i zbivanja oko nje se prati, događaji se posjećuju, pokušavamo biti svoji, isti i nepatvoreni, ali opet aktualni i svježi ukorak s vremenom u kojem živimo s dozom kritike, zdrave provokacije i uvažavanja vrijednosti.
Ove riječi obećavaju još bolju 12. Vlajternativu. Vidimo se u Benkovcu 2023.
