Festivali
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Spoleto festival dei Due Mondi spada među najvažnije svjetske festivale izvedbenih umjetnosti, koji se od 1958. održava u prekrasnom umbrijskom gradiću Spoletu. Naime, tada ga je osnovao kompozitor Gian Carlo Menotti. Program je podijeljen u tri velika segmenta: glazba, kazalište i ples, no naravno tu su i brojni popratni programi vezani za vizualne umjetnosti. Na festivalu u Spoletu tijekom desetljeća nastupili su najprominentniji umjetnici 20. st. od Rudolfa Nurejeva do Roberta Wilsona. Ime festivala „Dva svijeta“ dolazi od Menottijeve ideje da se na ovom festivalu susretnu svjetovi europske i američke kulture, koncept koji je jačala činjenica da se u SAD-u u Charlestonu održavao „twin festival“ Spoleto festival USA. Festivali su bili „upareni“ 15 godina, no nakon rastućih sukoba između obitelji Menotti i odbora američkog festivala 90-ih došlo je do razdvajanja. Menotti je umro 2007., uslijedili su novi umjetnički direktori, a izdanje 2022. drugo je koje programira Monique Veaute. Inače, festival je uspio održati kontinuitet i u teška covid-vremena, naime, 2020. je čak održano skraćeno izdanje festivala od 4 dana, a ovog se ljeta festival održao u punom sjaju (bez korona-distance koja je obilježila izdanje 2021.), u tradicionalnom terminu od kraja lipnja do sredine srpnja (24.6.-10.7.), s najatraktivnijim programima koncentriranima u vikende.

piazza duomo barbara hannigan

Od glazbenog programa treba izdvojiti nastupe kanadske sopranistice Barbare Hannigan, glazbenice raznovrsnih talenata – ne fascinira samo raznolikost repertoara koji izvodi, nego je istodobno i dirigentica, te često nastupa u obje uloge – pjeva i dirigira istodobno. Barbara Hannigan spada među velika glazbena imena našeg vremena, a tijekom svoje bogate karijere surađivala je sa slavnim kompozitorima poput Bouleza, Ligetija, Stockhausena, Johna Zorna i brojnih drugih. U subotu 2. srpnja nastupila je zajedno s Orkestrom dell'Accademia Nazionale di Santa Cecilia s programom pod naslovom La Voix Humaine, u kojem je bila zadužena i za režiju i video. Glazbena je večer počela izvedbom Metamorfoza za 23 solo gudača Richarda Straussa, izvedbom u kojoj je Hannigan samo dirigirala. Strauss je Metamorfoze napisao tijekom zadnjih mjeseci 2. svjetskog rata, a riječ je o elegičnoj glazbenoj refleksiji o ratnoj katastrofi i njezinim posljedicama za Njemačku. La Voix Humaine je opera u jednom činu za sopran i orkestar koju je 1958. komponirao Francois Poulenc na temelju istoimene drame Jeana Cocteaua. Barbara Hannigan pjeva ulogu Elle, ženu koju Poulenc opisuje kao osobu na vrhuncu bola, opsesivnu i odbačenu, zarobljenu između stvarnosti i fantazije. Libreto čini zadnji telefonski razgovor Elle s njezinim ljubavnikom, koji sad voli drugu. Tijekom razgovora, žena otkriva da je pokušala samoubojstvo jer ju je ljubavnik ostavio. Nekonvencionalna tehnika Barbare Hannigan naglašava psihološku dramu, a zanimljivo je i prožimanje njezinih vokaliza i dirigiranja – njezine dirigentske geste oblikuju njezine vokalize, a vokalna ekspresivnost utječe na pokrete njezinih ruku. Nastupila je na predivnoj glavnoj festivalskoj pozornici, piazzi Duomo, trgu ispred katedrale koji je na udubljenom terenu (s katedralom na najnižoj točki), pa tako savršeno funkcionira kao prirodni amfiteatar.

s

Barbara Hannigan održala je još jedan nastup dan poslije, 3. srpnja, na jednako posebnoj i očaravajućoj pozornici, u rimskom amfiteatru, s programom naziva „Barbara Hannigan sings John Zorn: Jumalattaret”. Ovaj je put nastupila samo uz pratnju pijanista, i to Stephena Goslinga, jednog od Zornovih najbližih suradnika. Impresivne vokalize izuzetnog dramatskog senzibiliteta, nagle promjene u vokalnom registru, šapat, vriskovi i visoki tonovi – Barbarine izuzetne vokalne sposobnosti testiraju svoje granice u kompleksnom glazbenom svijetu Jumalattareta, ciklusa pjesama koji je John Zorn komponirao baš za Barbaru Hannigan, crpeći nadahnuće iz finskog narodnog epa Kalevale. Hannigan se u ovoj izvedbi služi svojim jedinstvenim ekspresivnim rasponom, nadahnjujući se ženskim likovima iz Kalevale koji se ne boje nasilja i koji ne prepoznaju granice između ljudske i prirodne domene. Osim Jumalattareta, duo je izveo i ciklus pjesama Split the Lark, sedam nokturna za glas i klavir nadahnutih fragmentima iz pisama Emily Dickinson. A Gosling je još izveo, solo, izbor iz nedavnih Zornovih radova i pokazao se kao pravi virtuoz i sjajan interpretator Zornova repertoara. John Zorn je jedan od najplodnijih američkih kompozitora avangardne glazbe, koji je uvijek skakao između vrlo raznolikih žanrova, od klasične glazbe do popa/rocka. Jednom je rekao: „Žanrovi su samo kutije u koje stavljate stvari. (...) Svaki dan je prilika da se iznova osmislite. Kad sjednem i komponiram, stopi se mnogo različitih stvari. Neki put ispadne bliže klasici, neki put bliže jazzu, neki put bliže rocku. No bez obzira čemu je najbliže, to je uvijek pomalo čudovišno djelo. Ne pripada nikamo. Nešto jedinstveno, nešto drukčije, nešto iz mog srca.”

astral converted

U prekrasnom ambijentu rimskog amfiteatra održan je i nastup plesne skupine Trisha Brown Dance Company koja je izvela dva slavna komada: Astral Converted i Working Title. Pokojna Trisha Brown ikona je postmodernog plesa, koja je prodrmala svijet plesa i suvremene umjetnosti. Astral Convertible iz 1989. bila je jedna od prvih suradnji Trishe Brown i Roberta Rauschenberga (koji je dizajnirao kostime). A Astral Converted je nastala 1991. kao neka vrsta obrade djela iz 1989. (Convertible se pretvorilo u Converted), koja kombinira vizualni stil Roberta Rauschenberga (vizuali i kostimi) s originalnom glazbom Johna Cagea. Plesači sliče kozmičkim stvorenjima koja se kreću u prostoru, pužu, istežu se, skaču i izvijaju, dok osam sjajnih metalnih tornjeva opremljenih sustavom senzora reagiraju na pokrete plesača svjetlima i zvukovima. U Astral Converted prožimaju se moderna umjetnost, arhitektura i geometrija, što je zaštitni znak prepoznatljivog stila ove revolucionarne američke umjetnice.

piazza duomo barbara hannigan

Working Title (1985.) autobiografsko je djelo za koje je glazbu napisao Peter Zummo, a u kojem se Brown prisjeća svog djetinjstva, kada je znala trčati šumom po mahovini, blatu, tvrdim i trulim deblima – situacija "u kojoj trebate birati gdje ćete stati", kako Trisha Brown kaže, to su bili "asimetrični i nepredvidljivi pokreti", koje je kasnije dublje istraživala kroz koreografiju, baš kao u ovom komadu.

Tijekom svoje duge karijere, Trisha Brown pomicala je granice koreografije igrajući se s gravitacijom i najmodernijim tehnologijama, neumorno istražujući potencijal pokreta i odbacujući akademske elemente. Tako je dubinski promijenila moderni ples – danas nam je normalno da u suvremenom plesu svakodnevni pokreti postaju nešto izuzetno, no ona je prva pomaknula te granice, propitujući sam koncept izvedbe.

Na festivalu je izveden još niz zanimljivih koncerata, plesnih i kazališnih predstava, a pored vrhunskih svjetskih produkcija u gradu se može uživati i na drugim razinama – u šetnjama atmosferičnim uličicama (ili bolje rečeno "planinarenju" s obzirom na to da Spoleto ima samo nekoliko ravnih ulica, sve ostalo je uzbrdo/nizbrdo), pješačenjem na planinarskim stazama u okolici, otkrivanjem intrigantnih interpolacija vizualnih umjetnika u tkivo grada povodom festivala i tako dalje. Spoleto je grad "bella visti" i panorama, gdje god šetate, ukazuju se prekrasni vidici, pogotovo na impozantnu tvrđavu zvanu Rocca Albornoziana, najvišu točku grada, i most Ponte delle Torri, nastao od rimskog akvadukta, i koji je najupečatljivija atrakcija Spoleta. Gradu posebnu čar daje to što nije previše turistički, pa nudi dobar balans između ljepote mjesta i nenapučenosti turistima – čak ni u ovom festivalskom periodu Spoleto se ne čini pretjerano krcat, te i dalje odiše atmosferom normalnog grada koji pripada prvenstveno lokalcima.



Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima