Nakon, u principu, neprospavane noći idemo dalje. Dan drugi najjačeg festivala u Hrvata. Exit, SeaStar – svaka čast – predobro organizirano odličan lineup i sve lijepo uređeno u press centru da možemo ovako supijani raditi i pokušati složiti dvije tri smislene rečenice.
Ajmo mi početi.
U mom prošlom izvješću ste mogli pročitati da sam se oduševio s Miach – i zato sam nju otišao pogledati u Nautilus, a prije nje sam naletio na At the spot.
Pa eto i dvije – tri riječi o njima – zanimljivi, mladi, agesivni i dobro uigrani s obzirom da se četiri (t)rapera. Vrijedno pažnje.
Miach je kao što sam i očekivao svojom smjernom pojavom i jakim vokalom stvarno ubila u tih svojih pola sata što ih je dobila u Nautilusu. Odličan support joj je bio Jan na gitari – kako je moja frendica Žaklina rekla mali svira, ali i izgleda.
U međuvremenu sam otišao na Teslu i vidio Dzipsi . solidan i ugodan r n b koji nije imao pretjerano poklonika, ali ugodan glas, odličan bas i prateći instrumentalisti.
Onda je na Tesli krenula ludnica.
Podočnjaci
Znam da su bili najbolji novi izvođač na nekoj dodjeli nagrada, ali iskreno nisam imao svoje kritično oko na njima do danas. Uglavnom, tehnički više nego dobri i tako zabavni i vrhunski pripremljeni sa svojim pjesmama i rimama da su na Teslu privukli veliki broj poklonika. I ja sam postao poklonik. Odlične rime, odlični pjevni dijelovi i baš dobra vibra koja je prešla na publiku i ostavila baš dobru energiju za one koji su slijedili i koji su kao i obično ubili.
Krankšvester
Njih baš volim. Kao zakleti metalac bio sam u njihovih nekoliko pitova i mogu reći da su i opaki i brutalni. A to baš jako cijenim. Krankšvesteri su jednostavno marke i majstori svoj zanata. Na koji način su u taj svoj hip-hop uklopili rave je genijalnost na najvišoj razini. Od prve pjesme, preko Ružnih riba, Ćerke, Dubaia, Slave Kristu, pa sve do one koju svi znaju – Gaber napalili su publiku i bili najbolji mogući uvod u vrhunac večeri i Prodigy. Kakav show, kakvo skakanje i pjevanje, kakva velika i predivna zabava.
Krankšvesteri su zaslužili naslov ovog mog drugog dana boravka na Sea Staru.
A imao sam i sreću i zadovoljstvo i benevolentnost organizatora koji su mi i sredili susret na njima nakon nastupa na kojem sam eto saznao da su sretni da su mogli konačno odsvirati „Gaber“ (što im nije uspjelo zbog satnice na prethodnom nastupu u Umagu). Osim toga jako se vesele svom nastupu u Vintageu 25.05. sa B stranama i kako su rekli to su pjesme koje nisu mogle naći svoje mjesto na njihovoj uobičajenoj setlisti, pa eto za one stare fanove i one nove koji nisu imali nikada prilike čuti ove stvari uživo su pripremili poseban set. Na moje pitanje o novom albumu – kratko i jasno „Kranksechs“ stiže do kraja godine, pa fanovi eto – veselite se. I naposlijetku smo se dotakli i bezočne krađe finskog predstavnika sa pjesme Eurovizije koji je njihovu „Ćerku“ oteo, na što je uslijedio sarkastičan komentar 3ki Stilla i Seta da su tužbe u tijeku, te da Kääriji neće biti lako u budućnosti. Na pitanje koga će još pogledati rekoše mi da su čuli da su ovi Prodigy baš dobri pa da idu vidjeti što rade.
To je učinio u vaš izvjestitelj. Bio sam na mnogo nastupa Prodigya – ostao mi je u sjećanju onaj u Zadru i htio sam napokon vidjeti kako to izgleda bez Keitha.
Prodigy – mrak, mrak, totalni mrak.
Kako su ovi ljudi ubili. Znači da nema Prodigya trebalo bi ga izmisliti. Ovakvo nešto doživio sam samo na koncertima ovog benda. Nevjerojatna energija, živost, skakanje, mosh pitanje, pjevanje, skandiranje, pljeskanje, jednostavno nije normalno što oni donose sa pozornice k nama u publici. Vaš reporter je bio u samom pitu. Ljudi dragi, preživio jesam, ali to je bilo jedno neponovljivo iskustvo. Uvijek je tako. Ponese te i ne možeš se kontrolirati i imaš toliko energije (nisam neki sportski tip) kao da si prošao kroz Modićev trenažni proces. Nemam riječi za tu količinu pozitive – Firestarter (uz pojavu Keithovog holograma), Smack my bitch up – Maxim ju je nazvao himnom (sa spuštanjem na pod i divljim ulaskom u refren), Voodoo people, Breathe, ma sve, baš sve su odsvirali i ostavili nas umorne, znojne, bolne i tužne jer to još više ne traje. Maxim kao i obično fantastično arogantan, čovjek koji pogledom kontrolira publiku i koji je iskonska personifikacija frontmana.
Rekao bi Barney Stinson: Legen – wait for it – dary!!!!!
Nakon njihvog nastupa nekako mi baš ništa nije više imalo smisla, ali ipak sam se natjerao u Nautilus. Idem vidjeti Gršeta.
Prije Gršeta sam sam uhvatio finiš seta Fox i Surreal, a Nautilus je bio već sada dupke pun. Prostor ispred bine nakrcan, a i tribine gotovo sasvim popunjene. Tepaju im da su najjači (t)reperi Srbije, a s obzirom na odaziv publike to vjerojatno odgovara istini. Tko je gladao „Juži vetar“ zna za ovu dvojicu jer je dosta njihove glazbe završilo na soundtracku. A znate teoriju: ako je film dobar takav mora biti i soundtrack. Zvučalo je to jako dobro i vidio sam da se i pjeva i repa u publici, tako da mi je bilo pomalo i žao što su neki od nastupa na Nautilusu ostali nepopraćeni upravo zbog Prodigya i ostalih na Tesli.
Grše – a što reći i napisati što već nije napisano. Triljanin koji je hardcore reper (što mi je samo po sebi bio oksimoron kada sam saznao – jer ja si Trilj predstavljam kao vrlo konzervativnu sredinu). Za njega sam čuo prije nekoliko godina kroz pjesmu „Badr Hari“. Nautilus se još dodatno popunio – ako je to ikako i bilo moguće – i Grše je krenuo sa svojim čvrstim, brzim i agresivnim nastupom. Vjerovali ili ne, njega sam već jednom live doživio na Rocklive u Koprivnici i odmah je dobio sa svojim staroškolskim pristupom glazbenim podlogama. Kad vidim njegov nastup i vidim spotove prisjetim se onih starih „gangsta – repera“ sa istočne i zapadne obale. Uglavnom, jako dobar nastup, digao je na noge i one koji su došli sjesti (kao recimo ja) na tribine. Vrhunci izvedbe su bili „SIP“, „Mamići“, „Highlife“ nova „Mamma Mia“, a moj osobni favorit „Suza“.
Idemo dalje, opet ostavljam Nautilus i prepuštam 30zona – zagrebačkom trap dvojcu Shinu i Galašu koje nažalost nisam poslušao, već sam požurio čuti i vidjeti svjetsku DJ senzaciju Indiru Paganotto.
Tesla ponovo zakrcan i svi se već gibaju uz zarazni ritam španjolske DJ-ice Indire. Prvo što mi je upalo u oči je Guns n Roses majica (odmah respect) i činjenica da je žena nasmijana od uha do uha iz čega se vidi voli ono što radi. Srećom bio je tu moj dragi Kure koji je odmah objasnio da ću čuti drugačiji set od dosadašnjih jer će Indira svirati gotovo tri sata i tu neće biti prijelaza kao u kraćim setovima, već će pjesme biti u punoj dužini. Ok, dobro je znati, ali ako sam nešto uspio naučiti u ovih dva dana je da pratim te prijelaze, a oni su kod Indire bili besprijekorni. Imamo sam osjećaj da je ona u tom svom nekakvom tunelu i da joj je svejedno da li svira pred 5, 500 ili 5000 ljudi – uvijek ćeš dobiti maksimum. Opet zahvaljujući Kuri sam uspio i dijagnosticirati njen stil. Znači radi se o klasičnom technu sa primjesama vibre podzemlja i Psytrancea iz 90-ih.
To bi bilo to – Sea Star 2023. Nakon Indirinog nastupa je bilo dosta. Organizacijski najviša moguća razina, line up – fantastičan, ali dragi moji iz Sea Stara – idemo se malo vratiti na onaj izvorni prvi – malo rocka, punka i sličnog ne bi bilo loše!!! Što mislite???
Uglavnom odlična dva dana popunjena i ispunjena do maksimuma. Ležeći u apartmanu ujutro su se još uvijek mogli čuti izvođači jer na manjim pozornicama je program trajao do podne – da, točno ste pročitali podne. Ja sam u taj podne već bio na putu prema svome Senju – hvala Ivana – mom prijevozu do Senja. Isto tako veliko hvala Željki koja je bila Katica za sve u Press centru.
A sad oporavak…
