Ono što sam oduvijek želio, konačno se ostvarilo 10. veljače ove godine. Naime, oduvijek mi je bila želja da nekako posebno potenciram doprinos hrvatskoj blues sceni Predraga Lovrinčevića - Lovre. Iako je Lovre dobio brojna priznanja upravo na tom tragu, iako je on čovjek i glazbenik kojem glazba, kojem blues, doista puno znači, nekako imam osjećaj da je sve to malo po strani.

Izdavačka kuća Extra Music konačno je nakon punih devet godina objavila, reizdala EP "Na putu". A kada su splitski In Roots 2014. godine izbacili ovaj EP, ovdje gore na kontinentu Hrvatske bio sam među prvima koji je sve to popratio i već tada stavljao sam ruku u vatru za ovaj pakleni trio.

Sada, devet godina kasnije, ono što me posebno dira i potiče da vam ponovo o svemu pišem je dodatak u samom imenu benda (The Essence Of Blues). Zašto? Odmah ću vam sve elaborirati.

Ovdje nije samo riječ o bluesu, ovdje je riječ o čovjeku, glazbeniku koji je stalno u tom filmu, koji stalno nešto radi, gura, organizira ili, pak, samo se pridruži i svira svoj "usnjak" u manirima ponajboljih majstora ovog malog, ali paklenog instrumenta, koji je jedan od simbola bluesa.

Rad i djelovanje na domaćoj, hrvatskoj bues sceni znači samo to, bez puno tapšanja po ramenu, pohvala i tome slično. Kada se bilo što radi kod bluesa vi niste zvijezda, vi sami nosite zvučnike, pojačala, sami lijepite plakate, sami radite sve, jer to je blues. I u svjetskim razmjerima to je vrlo čest slučaj, i da, od bluesa se uopće vrlo teško može živjeti. Daleko je sve to od nekog blještavila, hrpe love i tome slično. Pa zašto to onda ljudi, glazbenici to čine? U pitanju je čista ljubav, jer oni koji vole blues jednostavno ne mogu bez njega.

Lovre je oduvijek spadao u top pet svirača usnjaka u Hrvata, ali, naravno, on kakav jest uopće to nije potencirao, već je samo dalje svirao i radio. Njegova izuzetna kreativnost, ali i inficiranost "old school" bluesom u ovom slučaju je doslovno eruptirala i zato je važan taj dodatak cijeloj priči oko imena In Roots: "(The Essence Of Blues)".

Svi mi koji volimo ovaj glazbeni stil ostali smo osupnuti kako je to u pjesmama ovog benda sve sljubljeno. Staro, moderno, mladost i ono malo zrelije, starije godište, muško-žensko. Sve je na svom mjestu jer nam In Roots doslovno pokazuju kako se to radi u svjetskim okvirima.

Ovih pet skladbi istinska i obvezna su glazbena lektira koja kroz samo pet svojih stranica pokazuju kako bi to trebalo izgledati kada je u pitanju hrvatsko blues stvaralaštvo.

Moram i to potencirati, neka mi oproste svi oni koji spominju samo poznata imena kao što su: The Black Keys ili The White Stripes, ali meni to, zapravo, nema smisla iz razloga što je ovo istinska, originalna forma, koja možda vuče na brojne uvažene izvođače takvog modernog bluesa, kojem iz svake note doslovno kaplje poput krvi tradicionalni blues, a iz svakog akorda ječi onaj stari zvuk! Na tom tragu su glazbenici: nažalost pokojni John-Alex Mason (1975. - 2011.), D'Mar & Gill, Nathan James & The Rhythm Scratchers, Nathan James & Ben Hernandez, Mcknight & Bogdal i na kraju Moreland & Arbuckle.

Naime, ovih pet autorskih skladbi imaju odrednicu koja sjajno ocrtava njihovu težnju da budu svoji. Znam, odmah će utrčavati oni znalci koji će kazati da to su elementi i fraze ovih ili onih poznatih i priznatih blues glazbenika. I opet, i ponovo ću kazati, ajde molim vas lijepo precizirajte mi tu tvrdnju i ukažite u kojem dijelu bilo koje od ovih pet skladbi to možete potvrditi.

Jedno je podsjećati na nešto, a nešto sasvim drugo je nešto ili nekog kopirati. To na ovom EP-iju definitivno nije slučaj. Ovdje se radi o snažnom autroskom "utovaru" sve one blues akumulirane energije i potencijala koji su, potom, samo eruptirali i tako su snimljeni. Extra music odnosno Ivan Cinotti, svojim studijskim vještinama (snimanje, mix, master, studio producent), sada je cijeloj ovoj glazbenoj priči dao "štih", notu više, i sada mi se sve čuje nekako, ajmo to tako napisati, šire i punije, ali nije nestala ona In Roots energija, prizemnost i sirovost, što meni jako puno znači.

Predrag Lovrinčević (usna harmonika, vokal), Vicko Franić (cigar box, gitara) i Ivana Županović (bubnjevi) to je ekipa koja će vas uvijek i svugdje doslovno razvaliti svojom blues esencijom.

Naime, ovaj EP, nazvan "Na putu", je ispravan naziv, jer Ivana, Lovre i Vice doista su na pravom putu, koji mora biti prepoznat. Budite sigurni, itekako dobro poznajem situaciju i znam da ništa se neće i ne može ostvariti i dogoditi preko noći, ali postoji nešto što valja istaknuti; ako čovjek, glazbenik ili glazbenici vjeruju u ono što rade, ako su istinski i stvarno 100% IN u tome, promašaja neće biti. Sklon sam vjerovati da će ovih pet skladbi dobro prodrmati Hrvatsku blues scenu. Zašto? Jer je to nešto novo, drugačije i potpuno različito od većine glazbenog stvaralaštva, kada je u pitanju blues glazba.

I da zaključim.

Ovih nešto više od 17 minuta zadržalo me budnim punih deset sati i nakon tri – četiri sata sna ponovo sam krenuo preslušavati ovaj EP. Meni to znači samo jedno, a to je da se radi o studijskom materijalu – EP-ju, što svakako vrijedi podržati.

In Roots svojim prvim studijskim materijalom, osvojili su me ODMAH!

In Roots je bend koji će u budućnosti, i to skoroj budućnosti, vjerujem, pokazati što je to spoj modernog, urbanog bluesa, prekrivenog sedefastom patinom tradicionalnog bluesa. To sam pisao još 2014. godine i evo devet godina kasnije u ovom reizdanju vjerujem da će se ostvariti puno toga.

I na kraju: citiram: ..Čudno me gledaš, šta ne razumiš? Čudno me gledaš, slušaj me sad… pred svima nama ovaj je puta SAMO pet kompozicija koje su se našle na EP-ju "Na putu" splitskog blues benda In Roots. Sadržaj ovog izdanja mogao bi ubrzo učiniti vrlo velike stvari, velike korake prema naprijed i svojim angažiranim djelovanjem, sviranjem i prezentacijom postići ono što još nitko nije! Čvrsto stojim iza toga!

www.in-roots.com

Popis pjesama:

1. Ubra san to
2. Sedam dana
3. Tko si ti
4. Put
5. Strah

(Extra Music)

Yours,
Mladen Loncar - Mike