Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Antivalentinovska petica koja će se održati u petak 14.02. i subotu 15.02.2020., u Boćarskom domu, bit će definitivno najluđe izdanje tradicionalnog festivala koji u mjesecu zaljubljenih svake godine željno iščekuju svi koji žele dobar provod i pravu feštu ove godine pod sloganom - ‘Niti ljubav, niti karanje, samo tulumarenje! SoundGuardian kroz rubriku "7 presudnih" pruža podršku predstavljanjem izvođača, a ovoga puta za vas i nas je svojih 7 presudnih predstavio Tomislav Mihac Kovačić, gitara i tamburica benda

Siddharta – "Nord" (2001.)

Netko je u vlaku imao svoj player sa Siddhartom. Poslušao sam par stvari, i to je bilo to. Dobili su me moji prvi rokeri.

Guns and Roses – "Appetite for Destruction" (1987.)

Moj kasni, ali klasični ulazak u rokenrol tek kao mlađi punoljetnik 😉 Kroz srednju školu bio je tu mix Prljavaca i, naravno, tehno glazbe – uključujući i neke kompilacije Rave partyja. Odlaskom na fakultet, promjenom boje odjeće (ahahahaha) na mp4 playeru počinje se okretati prava mjuza koja me okupirala i dala onaj udarac v guzicu da počnem i sam još malo istraživati i uživati u tom svom distorziranom zvukovlju gitara.

Azra – "Ravno do dna" (live Kulušić) (1982.)

Pravi novovalni bend, i jedini, koji me okupirao zajedno s Gunsima. Vozeći se tramvajom, prolazeći Zagrebom i „proživljavajući“ ispjevanu poetiku Štulića. Uz to, u bendu jednu od važnih uloga odigrava i Međimurec Lajner, pa tu zapravo proradi i naša Međimurska kemija.

Green day - "American Idiot" (2004.)

Izlazi American Idiot. Sljemenska planinarenja s Green Dayom u ušima i pitkim pop punkom. Tu tek počinjem osjećati bubanj i poskočice. Punk me pridobio, iako sam ne znam što punk jest ili pak predstavlja.

Dropkick Murphys – "Blackout" (2003.)

Vožnje biciklom savršenu su odgovarale „novoj“ mjuzi koju sam otkrio. Ili pak obrnuto. S Blackoutom prvi put se susrećem s brzom i raspjevanom glazbom, koja me tada grize taman. Taman ima dovoljno agresije a opet je pitka da mogu zapjevat i bolje nagazit 40km rute koje sam vozio. Ovo utječe na moj zaokret i početak stvaranja punk i HC glazbe.

Iako nije album, knjiga Get in the van je bila točka „i“ mojem „traženju“ smisla u glazbi. Iako više nisam bio adolescent, zavolio sam punk na svoj način. Već tada me nije zanimala ni anarhija, ni folklor koji je punk kao nosio. Iz njega sam čupao samo najbolje – trud i zalaganje, požrtvovnost i odricanje za stvarne vrijednosti u životu. U Rollinsu sam vidio glazbenog „oca“ koji svojim ritualima i tehnikom razbija sve pred sobom i bori se za svoje ideale

.

Luxtorpeda – "Robaki" (2012.)

Sve bolje poznavajući poljsku alternativnu scenu s kršćanskim predznakom, supergrupa Luxtorpeda bila je logičan nastavak mojega zaljubljivanja u njihovu scenu. Prvi album, malo manje HC-a a više metala u mojoj glazbi. Pozitivna, zdrava kritika društva. Aman taman <3.

John Mark Mcmillan – "Borderlands" (2014.)

Možda sam ostario, ali dolazi zasigurno preokret u mojem životu. Kako na poslovnom tako i obiteljskom planu. John me dotaknuo svojom iskrenom emocijom. Iako na prvu, trebalo mi je vremena da se „naviknem“ na mekani instrumentarij i worship sheme. Zasigurno je ovo opet bio jedan poguranac da počnem stvarati današnju glazbu.