Sedam presudnih
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Vladimir Bakarić iz The Karambola predstavlja se premijerno u ovoj rubrici te o izboru svojih sedam presudnih kaže: Teško je presudnost 'strpati' u brojku sedam i već vidim kako će se tu izgubiti veliki broj meni jako važnih izvođača poput MC5, Stoogesa, New York Dollsa, Velveta, Doorsa, Joy Divisiona, Stranglersa, Talking Headsa, Cavea, Waitsa pa sve do Green Daya i mnogih drugih. Domaći bendovi ovdje nisu niti blizu, iako je bilo utjecajnih, ali 'igra' je takva pa ću odabrati onako na prvu, iz glave i bez puno razmišljanja. Provjerimo u nastavku što je to Vladimir izdvojio kao krucijalno.

The Beatles – "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" (1967.)

Dok su drugi nekako prvo otkrivali Beatlese pa onda prelazili na nešto 'hard', ja sam ih 'otkrio' nakon već ranije slušanih bendova poput Deep Purple, Bad Company, Boston, Rainbow itd. U to vrijeme mlađahnih godina, nisu samo bendovi utjecali na moja razmišljanja, nego i okolina a i društvo u kojem sam se kretao koje je Beatlese držalo za 'sladunjave' u odnosu na neke druge, sve dok sam nisam, onako pomnije, preslušao njihov opus i shvatio zašto ih mnogi drže za jednu od najvećih grupa u povijesti. Autorski duo Lennon-McCartney toliko je bio jak i kreativan da je gotovo nevjerojatno koliko su sjajnih pjesama iznjedrili u relativno kratkom vremenu. Mogao sam odabrati i neki drugi njihov album, ali možda je ovo najbolji prijedlog za one koji se još do sada nisu 'upoznali' s Beatlesima.

The Rolling Stones – "Aftermath" (1966.)

Vječna dvojba Beatlesi ili Stonesi kod mene nikad nije postojala, i danas smatram velikom glupošću 'sintagmu: ako više voliš jedne ili druge znamo kakav si i što slušaš'! :D Nema se tu što puno pisati, Stonesi su temelj rock 'n' roll-a i u svemu se mogu pronaći detalji njihove ostavštine. Kao i kod Beatlesa, mogao sam odabrati i bilo koji drugi album, ali ovaj samo iz razloga jer me sjećanje vraća u vrijeme kada sam prvi puta čuo 'Under My Thumb' koja me, iz nekog razloga, posebno oduševila i od tada nikad više nije 'ispala' s moje play liste slušanja.

David Bowie – "David Bowie" (1969.)

Bowie ni u jednom trenutku uopće nije bio upitan za moju listu, ali mi je najteže od svega bilo odabrati koji album, jer to su sve redom apsolutna remek djela. Opet sam se vodio sjećanjem, jer pjesma 'Space Oddity' za mene je bila nešto toliko posebno kada sam ju prvi puta čuo da taj osjećaj i sada gotovo mogu 'opipati'. Kako su mu izlazili novi albumi, tako sam svaki puta, na prvu, bio jako iznenađen i trebalo mi je neko vrijeme da ga 'usvojim', ali sve je to bilo iz razloga što je on uvijek bio ispred vremena. Poput vizionara. Izuzetno mi je drago što sam ga imao čast i uživo slušati i gledati, i ostao mi je i dan danas jedan od najdražih koncerata na kojem sam bio.

Sex Pistols – "Never Mind the Bollocks, Here's the Sex Pistols" (1977.)

Pistolsi su, u ono vrijeme za nas klince, bili već 'legendarni' band i prije nego smo čuli cijeli album. Slušali smo priče kako se nešto potpuno drugačije 'kotrlja iza brda' i kako stiže neki novi zvuk. Kružile su kazete po gradu sa 'God Save The Queen' i 'Anarchy in the UK' i vrlo brzo smo to prihvatili kao neki svoj izričaj. Uostalom oni su i bili poticaj da napravimo svoj band jer 'ako mogu oni, možemo i mi'. Danas na sve to gledam puno drugačije, ali nikada neću zaboraviti kako su mi se ruke doslovno tresle kada sam ploču 'Never Mind' prvi puta uzeo u ruke.

Ramones – "Ramones" (1976.)

Nekako sam, u to vrijeme, uvijek u svoj toj žestini tražio i melodiju, i to sam dobio od Ramonesa. Toliko jednostavnosti, ne kompliciranja, snage, žestine i uz sve to melodične i pjevne pjesme bio je definitivno 'recept' koji me osvojio. Nekada je virtuoznost i muziciranje možda i uteg koji pretegne u krivom smjeru. Ramonesima se to nikada nije dogodilo i apsolutno mi nikada nisu dosadili i svaki puta ponovno mi izvuku osmijeh na lice kada god ih čujem.

Blondie – "Parallel Lines" (1978.)

Možda će nekom, 'ko ovo eventualno bude čitao, biti čudno otkud ovaj album među ostalima i gore navedenim bendovima, ali mislim da svatko od nas ima neki bend koji ima, iz nekog razloga, posebno mjesto u njegovom životu. Tako je za mene Blondie. I cijelo vrijeme imam želju napraviti bend sa ženskim vokalom, ali, eto, nikad mi se nije ispunila.

The Clash – "London Calling" (1979.)

Sad bi najradije napisao samo London Calling i točka. I time bi sve bilo rečeno. Ali moram objasniti. Nakon što sam čuo ovaj album promijenio sam potpuno mišljenje o glazbi, shvaćanje glazbe i razmišljanje. Od prvog do zadnjeg tona, ovaj album za mene je savršen. To je valjda ono kada vam se ploča jednostavno dogodi. Uvijek sam razmišljao, čitajući razne gluposti po novinama i portalima, 'zašto mene nikad ne pitaju koji bi album ponio na pusti otok'! :D Dobro, ne pitaju me ni sada, ali mi je prilika svejedno odgovoriti; 'London Calling' i točka.



Izvještaji



Symphonika On The Rock i treći put u Lisinskom


U klubu Boogaloo održan ZMF Media dan


Camille Bertault Quintet oduševio Tvornicu


Sjajan koncert The Tiger Lilliesa u Kinu SC


Trap Takeover na jednu večer preuzeo Kutinu


Zadruga rasturila u rasprodanom Hard Placeu


Songkillers nastupili u Tvornici


Kries u Boogaloo – autohtona hipnotička etno psihodelija


Urban&4 uz gudački orkestar nastupili u Šibeniku


“Ne igraj se s vatrom, slušaj ju!”


Slavlje života i glazbe velike Janis Joplin


Mondo Generator feat. Acid Row i Omega sun


Zagreb glazbom obilježio Dan Europe


JazzHR u Tvornici kulture


Galerija fotografija: Them Moose Rush, Zepaxia, Rens Argoa


Tihomir Pop Asanović veličanstveno obilježio 60 godina karijere


Opasna doza dopamina u Tvornici kulture – Baks


Matija Cvek održao koncert u Zadru


Lekcije Kojota na otvorenju 20. Culture Shock Festivala