MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Novi val i filozofija

Bookmark

Data

Released Studeni 2012
Format Knjiga
Vrsta Proza
Dodano Srijeda, 01 Listopad 2014
Žanr Proza
Edition date Studeni 2012
Država Hrvatska
Etiketa Jesenski i Turk
Edition details Urednik: Ognjen Strpić
Tags Novi val

Review

Bilo bi pretenciozno da tvrdim kako je Novi talas ona umetnost koja u sebi nosi istinu, ali je gotovo sigurno da je njen pathos sličan pathosu koji u sebi nosi filozofija, bar što se tiče kritičkog mišljenja i samorefleksije. Prikazivanje pankera kao gomile drogiranih i odrpanih fašista stvar je primitivne predrasude. Dok su momci iz Šarla akrobate upozoravali: "ponekad je teško posle godina i mraka setiti se zašto neko opet vitla nožem" narkomani i fašisti su došli sa neočekivane strane - od finih momaka koji su slušali istu muziku za slaboumne (čitaj: narodnjaci i turbo folk). Zašto za slaboumne? Zato što takva muzika ne zahteva nikakav intelektualni napor, kamoli samorefleksiju. Prema tome, čuvajte se fine dece.

Ovim riječima Miloša Jeremića, sada nastavnika filozofije na gimnaziji u Požarevcu, završava zbirka eseja "Novi val i filozofija" koja se sastoji od dvanaest eseja dvanaest različitih autora s hrvatskog i srpskog govornog područja, a čiji su urednici Bruno Ćurko i Ivana Greguric, i sami autori eseja u zbirci. Svi su autori akademski obrazovani i mahom se profesionalno bave filozofijom. Poveznica svih njihovih eseja jest u tome što su po pravilima svoje struke, na filozofski način, analizirali tekstove (pa i glazbu), odnosno općenito djelovanja, glazbenika Novoga vala, kratkoga, ali sigurno najplodnijega razdoblja stvaralaštva u pop glazbi ikada na prostorima sada bivše Jugoslavije, a koji je bio jedinstveni (sub)kulturni pokret, nedjeljiv na tadašnje republike, odnosno današnje države.

Nije to bio samo glazbeni "kulturni pokret", već je zahvatio i, na primjer, likovnost, strip i fotografiju, novinarstvo... Bio je to jedan kompletni i kompleksni pogled na svijet. Novi val je u Hrvatskoj bio i omladinski list "Polet", u Sloveniji Radio Študent i list "Mladina", u Beogradu "Nove omladinske novine"...

Da se vratim na početni ulomak ovoga teksta: postoje dvije bitne kategorije stvaralaca pa onda i konzumenata pop glazbe. Jedni glazbu smatraju pukom razbibrigom, "gimnastikom", "hopa-cupa", "udri brigu na veselje", pa im tekstovi nisu bitni. Ili zapravo ipak jesu, samo kako?! Naime, daleko im je popularnija "pjevana" glazba od instrumentalne, ali tek toliko da se nešto pjeva, a poželjno je da stihovi budu što stupidniji, da se poslužim rječnikom početnog ulomka. Njima čak imalo "pametniji" stihovi idu na živce, jer su im dosadni, nerazumljivi, jer ih tjeraju na "intelektualni napor" a od toga ih odmah zaboli glava i ništa od "veselja". Drugi pak smatraju čistim gubljenjem vremena ili teškim kičem glazbu čiji tekstovi ništa naročito ne govore, ne poručuju, ne analiziraju, ne kritiziraju, ne komentiraju, ne anticipiraju, ne savjetuju i ne preporučuju, jednom rječju ne promišljaju.

Prvi obično svoje teme nalaze za katedrom u krčmi, dakle na šanku, pa se, nakon što kod kuće sklepaju svoje pjesme, vraćaju u krčmu da ih tamo i prezentiraju, stimulirajući "mušterije" na "putena zadovoljstva" kojima su česta motivacija "teška životna razočaranja". To su "žrtve" "ljubavi", oni koji se osjećaju prevareni, obmanuti i iskorišteni pa odbačeni. Drugima je pak inspiracija za njihove teme stizala s katedre nekog fakulteta humanističkih znanosti, najčešće filozofije, pa onda sociologije, prava, politologije,... gdje su već studirali... i kroz glazbu su pokušavali afirmirati svoje prve vlastite "filozofske" misli, svoj pogled na društvo i pojedinca, na njihov odnos, pa sve do pogleda na samoga sebe. Novi val upravo je stvoren na tom principu i zato je zahvalna tema za obradu "po pravilima filozofske struke", što su autori eseja u ovoj knjizi i učinili te nam dali odlično štivo, prštavo, duhovito, pronicljivo... Cijeneći glazbenike o kojima pišu kao da su "pravi" filozofi, ili bar književnici i pjesnici, s kojima ih uspoređuju i traže paralele (i okomice), a jednako tako cijeneći svoje čitatelje pretpostavljajući da su bez sumnje intelektualna bića koja žele štivo uz koje će "promišljati".

Ovo nikako nije knjiga za one prve, "da ne dobiju rak od razmišljanja", a toplo je preporučam onima drugima koji će uživati u čitanju, a nakon toga i u glazbi koju su autori preporučili. Naime, nakon gotovo svakog eseja dobivamo i spisak deset albuma koje njegov autor preporučuje slušati. Izbor često izlazi iz okvira Novoga vala ili, sa svjetskog gledišta, New Wavea, pa se tako preporučuju, na primjer, i "djela" u rasponu od Drage Mlinarca do čak čitavoga kompleta "Pink Floyda" na čelu s "Ummagummom"! Ako ste nakon čitanja nekog eseja stekli povjerenje u njegovog autora, a smatram da to ne bi smjelo izostati kroz čitavu knjigu, tada ćete imati povjerenja u glazbeni izbor, pa ga obavezno i preslušati ako već to niste ranije učinili.

By the way, gore navedena podjela na "prve" i "druge" pokazuje da glazba nije univerzalni jezik koji ujedinjuje ljude, kako se često idealistički i utopistički proklamira. Pobornici različitih glazbenih formi i žanrova često su jednako tako ljuti protivnici kao i pripadnici različitih stranaka, ideologija i religija.

Bez obzira na koji način pišu o Novome valu, i kad pišu pohvalno i kad pišu "pokudno", iz tekstova izbija topla simpatija s kojom gledaju na pojavu Novoga vala. Nema euforije i zanosa da je to bilo nešto tako "veliko" kako se mnogima (nama) činilo tada, a i sada u sjećanjima. Baš naprotiv, nijednoga ih trenutka ne napušta "filozofski racionalizam". Bez obzira što je i u današnjoj "urbanoj" glazbi (tako ću zvati onu koja nije "slaboumna") vidan veliki utjecaj Novoga vala, ipak on nije uzeo velikoga maha, ma kako se nama to tada činilo, jer bi danas bilo ipak ponešto drugačije.

Kroz sve eseje provlači se propitkivanje: Činjenica je da je Novi val "želio" počivati na "mudrom" promišljanju, na buntovnom intelektualizmu, i da se nama činilo da to upravo tako jest. Ali koliko je to bilo točno, a koliko samo naša iluzija? Nije li među aktivnim akterima Novoga vala samo vladala iluzija slobode da se bore za slobodu, i iluzija da je ona postignuta ako su nekažnjeno rekli što su htjeli i na tome stali, niti ne pokušavši svoje riječi pretvarati u djela? Jesu li oni zapravo znali što žele? Ili uopće nisu znali, nego su, a to je bliže istini, u stvari na taj način samo smušeno tražili svoj identitet?

Mogao bih dodati: dokaz da Novi val nije bio tako uvjerljiv i efikasan kako je izgledalo jest situacija danas u društvu, trideset godina poslije. Danas su pripadnici Novoga vala u politički najmudrijim godinama, pa što imamo danas od njihove tadašnje kritike društva, od ideja pravde i proklamirane etike za koju su se borili? Ili možda ipak imamo? Možda bismo se trebali užasnuto zapitati ne bi li danas možda bilo još daleko gore da nije bilo Novoga vala koji je zakočio i ublažio urušavanje društva u još veći bezdan besmisla? Što je još tragičnije, nisu rijetki današnji političari koji se hvale da su bili aktivni glazbenici Novoga vala ili ga bar slušali. Ako i jesu slušali, očito ništa nisu čuli ili razumjeli. "Pošteni" Novi val bi se trebao odreći svojih slušatelja koji ništa nisu naučili. Dok se danas neki političari hvale kako su slušali Novovalce, mnogi su ti Novovalci, čim su dobili priliku, pobjegli daleko od ovih prostora da ne moraju slušati takve političare, koji im očito nisu ništa ugodniji od slušanja turbo folka.

Uz činjenicu da uvijek postoje dvije vrste "proizvođača" i "konzumenata" glazbe s početka ovog osvrta, moglo bi nam pasti na pamet ovo pitanje: koliki je postotak publike u "Kulušiću" stvarno slušao "Ravno do dna", one salve, bujice i slapove riječi koje je na podlozi žestokog ritma svojih kolega i uz frenetičnu svirku na gitari rigao momak, kao ljuti zmaj vatru, "slučajno ovdje i prokleto ljut", a koliko ih nije čulo nijednu riječ, jer su važni bili samo ambijent i atmosfera, gužva, buka, masovna euforija bez važnog i određenog razloga, znoj i strast?

I nije li puka sreća ovih drugih (sad sam promijenio poredak) što se Džoni prema njima nije ponio kao Roger Waters na jednom koncertu "Pink Floyda" samo nekoliko godina ranije, kad je na nekog "zaigranog" i "zanesenenog" "fana" pod pozornicom pljunuo urlajući na njega da ga uopće ne sluša što pjeva! I nakon toga u sljedećem svom projektu podigao čuveni "The Wall" između sebe i publike. Ipak, Džonovan je, kako ga je zgodno nazvao Josip Ćirić na 66. stranici, aludirajući očito na generaciju starijeg protestnog pjevača Donovana, izgradio drugačiji, nevidljivi, a tako surovo debeli fizički zid između sebe i sebe svoje publike: to je miljama širok slobodni prostor bez ikakvih fizičkih prepreka osim graničnih prijelaza, koji se ispriječio između Nizozemske i ovih prostora. Da budemo fini, sjetit ćemo se poetičnih i patetičnih riječi samoga Džonija (ili Johnnyja) koje je izrekao u jednom intervjuu, "da se sklonio da ne smeta svom delu" (Slobodan Sadžakov, 86. str.).

Nakon čitanja ove knjige možemo pomisliti i: Novovalci su kritizirali i u svojim stihovima "mijenjali" postojeće društvo, a kad se društveni poredak za samo nekoliko godina stvarno i promijenio, sve se rasplinulo! Niti je to novo društvo prepoznalo i prihvatilo njih kao svoje saveznike, niti su oni prepoznali i prihvatili da je to ono društvo koje su "projektirali" u svojim "filozofskim" stihovima.

"Novi val i filozofija" jest i općenita knjiga o tim vremenima i o vremenima koja su im neposredno prethodila, o svijetu i životu u doba Novoga vala, pa nam omogućava i da uspoređujemo naše tadašnje poglede, stavove i etiku s istima danas. Na primjer, jednu od razlika između "tada" i "sada" nalazimo u eseju Nenada Vertovšeka (42. str.): U ono vrijeme mladi su se gadili Vijetnama i teško shvaćali kako mladi vojnici odlaze s puškama nositi slobodu i demokraciju ubijajući vijetnamske civile i djecu, sada se pridružuju tim "međunarodnim snagama" koje sve teže objašnjavaju nekada "jasne i logične" ciljeve okupacija... Što bi o tome pisali "Polet" i "Studentski list"?

"Novi val i filozofija" ugodna je knjiga, koja nikoga niti ne slavi i hvali niti ne kudi bez argumenata, nije pisana niti s neobjektivnim fanovskim simpatijama niti s odbojnošću prema "pokretu" s kojim se autori ne bi slagali. To je knjiga koja promišlja i nuka nas na promišljanje, baš kao što su to htjeli najgorljiviji i najpošteniji "aktivisti" Novoga vala. Odlično, zanimljivo, poučno, pametno i zabavno štivo za sve kojima Novi val nije bio samo jedan od "hopa-cupa" epizoda u povijesti pop-glazbe, nego im je u životu imao imalo veći značaj. Ova je knjiga zbirka ponajboljih "racionalnih bajki" o Novome valu. Čestitke autorima, te urednicima izdanja na ovom izboru!

Ratko Matić

Hits 1364

Posljednje recenzirano - Jazz