Royal Tea

Review

"Royal Tea" novi je album kojeg potpisuje Joe Bonamassa, a objavila ga je Provogue Records.

Nekako sam mislio, evo još jedan u nizu studijskih radova, samo je objavljen i gotovo. I naravno, kao i puno puta do sada, jednostavno sam se prevario. I nikako da naučim da Joe ne snima niti izdaje albume samo da ispuni ugovorne obaveze. Joe snima zato jer ima što snimiti, zato jer u njemu buja taj stvaralački potencijal i on ga svako malo baca sa sebe i kreće dalje. To je kao onaj proces kada zmija skida staru kožu i samo odlazi dalje i ne osvrće se za onim što je ostavila.

Joe je već dugi niz godina glazbenik otvoren prema glazbi općenito, nije "fah idiot"i time se itekako ponosi. Osobno, pratim ga već dugi, vrlo dugi niz godina, bio sam na nekoliko njegovih koncerata i nekako me ta njegova profesionalnost fascinira. On je glazbenik o kojem možete čitati ili čuti samo kako je veliki, talentirani glazbenik. Oko njega nema afera, on nije tipična rock ikona, on je oličenje istinskog umjetnika i glazbe koju tako iskreno i zdušno izvodi.

Svako malo pred svima nama je neko njegovo djelo i normalno je da se nameće pitanje hiperprodukcije. Teško je to shvatiti, ali njegova diskografija jasno nosi istinu i težinu tvrdnje da u tome ipak nema toga. Nekada je Ian Anderson rekao da bi fanovi Jethro Tulla kupili album čak i onda kada bi na njemu bila snimljena tišina i da to je istina, u cijelosti. Ista stvar se odnosi i referira na glazbeni rad samog Bonamasse i opet bih bio prvi koji to čini. "Lookout Man!" je skladba koja me potaknula da ovo napišem nakon tko zna koliko preslušavanja. Već sljedeća "High Class Girl" samo potvrđuje da Joe itekako duboko gazi po mulju Mississippija a u tome mu potporu daju bivši tekstopisac Creamovaca Pete Brown, gitarist Whitesnakea Bernie Marsden i Jools Holland i tko bi tada "fulao", nema šanse da bi se to dogodilo glazbeniku njegova kalibra.

Bez obzira na sve, na Bonamassu najviše su utjecali britanski blues glazbenici kao već britanski Clapton, Back, Page i Green i oni su u najvećoj mjeri uobličili njegov originalni gitaristički rukopis i kompletni skladateljski rad i apsolutno nevjerojatni glazbeni talent.

Sve u svemu Joe Bonamassa opet i opet pokazuje zašto je toliko popularan i priznat glazbenik i jedan od "velikih igrača" kada je u pitanju prezentacijska forma ovog glazbenog stila kojeg toliko volimo!

Bonamassi za "Royal Tea" dajem čistu desetku! Čovjek daje ovom glazbenom pravcu nevjerojatni vjetar u leđa i sada svojom inventivnošću, svježinom i instrumentalnom virtuoznošću suvereno vlada svjetskom blues scenom, ali ne i samo njom!

Mladen Loncar - Mike