MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Two Hands


Bookmark

Data

Released Listopad 2019
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Singer/Songwriter
Dodano Utorak, 14 Travanj 2020
Žanr Pop-Rock
Length 39:36
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2019
Država Europa
Etiketa 4AD
Catalog Number 4AD0180CD
Edition details objavljeno: 11.10.2019.; producent: Andrew Sarlo; snimano: spranj 2018. i travanj 2019. - Sonic Ranch (Tornillo, TX) i Sound City (Los Angeles, CA)
Tags 4AD Big Thief Andrew Sarlo

Review

Svakodnevno vas bombardiraju sa svih strana grubim temama i informacijama, strah i panika uzimaju danak. Puna vam je kapa svega i utočište tražite u glazbi.

Ako vam metalci dodatno boldaju već načeto stanje uma, ako vam na intelektualno prenemaganje art i eksperimentalne glazbe dolazi pomisao uništenja glazbene linije, ako na crnilo Nick Cavea pomišljate rezati žile, onda vam preporučam ovaj album pun tečnih melodija, dobre svirke i pomalo delikatnog adolescentskog vokala koji na momente simpatično svojim tremolom gubi na amplitudi, ali uvijek posjeduje bezvremenski senzibilitet, te pokojeg izleta u distorzijsku psihodeliju.

Big Thief je američki bend oformljen od polaznika Berklee College of Music, ovo im je četvrti album. Djeluju u sastavu: Adrianne Lenker (glavni vokal i gitara); Buck Meek (gitara, vokal); Max Oleartchick (bas) i James Krivchenia na bubnjevima.

Njihova glazbena vizura počiva na tradicijskim korijenima američke folk glazbe, glazbe koja u sebi krije puno više od onoga što je stvoreno kroz taj stilski pretinac koji u sebi uvijek posjeduje magično zrno koje može i zna prerasti u impresivno stablo.

Glavni kompozitor u bendu je krha Adrianne koja svoje strahove, čežnje, ljubav donosi na svijetlo dana u nadi da će njene emocije pronaći odgovarajuću rezonancu među slušateljima kroz stihove poneka morbidne, ponekad fatalne (kao u „Shoulders“): „The blood of the man who killed my mother with his hands is in me“. Adriannin glas u zanosu iskrenih emocija gotovo puca po šavovima, a tada njen gnjev stvara impresivanu priču.

Njene balade pokušavaju (uspješno) pozicionirati mjesta u samom vrhu folka, svojim harmonijama pokušavaju izići iz zadanih okvira; zumiranjem njenih nota sasvim sigurno dolazite u situaciju otkrivanja nekih novih vizura i horizonata. Dobar primjer je „Wolf“ koja svojom sporom postojanošću, akustičnom gitarom i vokalom stvara opuštajuću atmosferu, preduvjet za nirvanu.

U njihovoj glazbi ima nešto od gnjevnih i ljutitih glazbenih avantura iz 70-tih godina (domaći teren Neil Younga naprimjer) obogaćenih njihovim prepoznatljivim nizom ljenih, naizgled uniformiranih versa i nota koje teku postojano i sigurno ka svom ušću. U takvim pričama njihova iskrenost predočena bez lažnih maski otkriva kakvi jesu, a ne kakvi bi htjeli biti. Ovaj album je prema samim riječima članova benda album blizanac prethodnika „UFOF“, oba su objavljena u samo šest mjeseci, ipak sa drugačijim odmakom prema prethodniku. Album u svakom slučaju nije optimističan, sasvim je realističan i prizemljen, dajući pri tome generalnu sliku ljudske destruktivnosti. Njihova prisebnost u tim olujnim momentima odaje dozu potrebne hrabrosti koja ih odvlači na viši nivo interesa.

U bendu je prisutna nužna simbioza kao osnovni preduvjet stvaranja iskrene atmosfere nametnute izabranim im stilom, ležernost i tečnost njihove glazbe naoko izgledaju kao jednostavan zadatak, Buck Meekova gitara ima komparativnu prednost pred ritam sekcijom koja ležerno, ali korektno i postojano daje ovim slikama završne i konkretne poteze.

Udarne numere su već gore navedena „Shoulders“, i svakako „Not“ zvijer puštena sa lanca, pjesma koja udara poput groma uz zavidan krešendo, s distorzijskim gitarskim solom prepunim naboja i inventivnosti , pjesma koja apsolutno odudara od svega što je bend uradio do sada, pjesma koju se sluša u neprekidnoj petlji. Gotovo savršena rock pjesma prepuna adrenalina.

„Forgotten Eyes“ ima zaraznu melodiju svojstvenu najboljim momentima folk glazbe koja pomalo „daje“ na „Kiss Me“.

Starih poznatih glazbenih ikona više nema, možda je Big Thief novo veliko glazbeno ime, nije ovaj album zasluženo od strane kritike proglašen jednim od ponajboljih iz protekle godine. Na njemu je prisutna činjenica da nema toga što ovaj bend ne može napraviti.

Uostalom provjerite sami, u očekivanju gdje bi nas njihov novi album mogao odvesti.

I da, Big Thief ni u ludilu nisu veliki lopovi, jer originalni autor nije onaj koji nikoga ne oponaša, već onaj koga nitko ne može oponašati.

Đorđe Škarica

Hits 355

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42