Algiers

Review

Premještanje mjesta snimanja novog albuma iz Tucsona u New Orleans (iako je prvotni plan bila Europa) nije pretjerano utjecalo na zvuk Calexica. Nastao u crkvi u kvartu Algiers (naslov albuma nema veze s Alžirom), novi album je, iako tiši i manje eksperimentalniji, zapravo tipični Calexico album. Mnogi će reći da je ovo njihovo najkonzistentnije djelo dosad i neće biti u krivu, no upravo je ta konzistetnost najveći problem sedmog studijskog izdanja benda iz Arizone, točnije, problem su trenuci kad se vjernost u zvuku pretvori u monotoniju.

Reference na izmučeni američki grad nisu toliko snažne kao što bi naslov možda mogao sugerirati. Voda se spominje svako malo, kao i potreba za bijegom, no ambijent koji se u pjesmama New Orleansu pripada koliko i svakom drugom sličnijem gradu. Calexico svoje impresije iznose podjednako slikovito kao prije, no one su često nedovoljno upečatljive da bi se istaknule u odnosu na druge pjesme. Sinner in the Sea tako usprkos mnogim morskim i geografskim motivima ostaje tek prosječni tango, Puerto ponajviše interesira svojim osvrtom na meksičku tradiciju, a Maybe on Monday motiv izgubljene ljubavi razvlači sve dok ne izgubi svaki oblik.

Ti izgubljeni folk prikazi su najčešće tek prolazna stanica na putu prema ključnim točkama ovog albuma. Para, prvi singl je sjajna melankolija pojačana trubačima, a mnogo jednostavnija Fortune Teller izvrsna americana pop balada. Mnogo manje kompleksan pristup Algiersa prati i sjajna No Te Vayas, jednostavna i direktna izjava o potrebi za ostankom voljene osobe, alt romantika u uvrnutom aranžmanu mariachija.

Algiers nikako nije slaba karika diskografije Calexica nego je, jednostavno, tek točka stagnacije. Para je jasan primjer da njihovo glazbeno autorstvo nije zakržljalo, no vrlo je moguće da su Burns i Convertino došlo do točke zasićenja. Pjesme poput Hush nisu loše, ali se gube jer su preslične ostatku albuma. Konzistentnost treba cijeniti, no malo autorske varijabilnosti bi značilo mnogo za načelno solidan album kao što je Algiers.

Ivan Glazer