MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2020
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Ska / Reggae / Dub / Alternative Pop/Rock
Dodano Ponedjeljak, 30 Ožujak 2020
Žanr Pop-Rock
Length 30:31
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2020
Država Hrvatska
Etiketa Menart
Catalog Number 385601101482
Edition details objavljeno: 28.1.2020.
Tags Menart Dubioza kolektiv

Review

Dubioza Kolektiv, simpatičan bosansko-hercegovački bend, tijekom desetljeća i pol svojeg djelovanja stvarali su pjesme s mnogo ritma i lepršavih tekstova kojima su rušili barijere, kritizirali društvene anomalije i, naravno, neskriveno zagovarali legalizaciju kanabisa. Na području regije i šire postupno su tako stekli mnoštvo publike i sljedbenika. U dugotrajnoj karijeri bilo je tu odličnih, kreativnih albuma, brojnih i izvrsnih koncerata, niz humanitarnih nastupa od Pozitivnih koncerata do aktualnih, redovitih nastupa ponedjeljkom u karanteni koje može publika pratiti preko svojih računala te tako kratiti vrijeme i istovremeno se ne izlagati širenju i zarazi COVID19 virusa. I sve je to vrijedno svake pohvale.

Ali, nikako se ne mogu oteti dojmu da je nakon najboljeg, petog studijskog albuma „5 do 12“ njihova kreativnost krenula silaznom putanjom. Album „Wild Wild East“ s broken-english tekstovima pokazao je želju za proširenjem horizonata od koje su trenutačno odustali idućim „Apsurdistanom“. Na njemu ima još mnogo dobrih momenata, ali „Happy Machine“ dokazuje da je između kvalitete i želje da se svidi što široj publici, bend nažalost izabrao ovo drugo. Iritantni orijentalni zvuci koji sve češće (na žalost mnogih) trešte iz automobila diljem sada već i urbanih sredina kapilarno su se uvukli i u njihovu glazbu toliko duboko da je to sve zajedno teško slušati čak i u funkciji parodije. Naravno, o ukusima se ne raspravlja i svaka glazba ima svoju publiku. Ali, ruku na srce, možemo li ovo što Dubioza sada radi usporediti s onim s početka karijere? Vrlo teško, jer to su objektivno gledano dijametralno dvije sasvim suprotne stvari.

U tom smjeru pravocrtno se giba i novi, deveti po redu studijski album pod nazivom „#fakenews“. Na njemu se nalazi devet pjesama u kojima su čak u pet ostvarili suradnju s nekim od poznatih i/ili manje poznatih svjetskih glazbenika. Suradnja s Manu Chaom poznata nam je i od ranije. U ovom slučaju stvorili su pjesmu u koju su položene mnoge nade, jer je stavljena na prvo mjesto na albumu. Slično je i s idućom, klasičnom dubiozinom poskočicom pod naslovom „Space Song“ koja je snimljena s legendarnim Earl Sixteenom, originalnim Jamajkancem, članom benda Dreadzone, kojemu su trube svakako bile zanimljive i egzotične, ali mene već pomalo tjeraju na utišavanje nosača zvuka. Slična je sudbina i iduće pjesme „Minimal“ u kojoj gostuje Soviet Suprem, pjesmi potrpanoj ritam mašina, s neizbježnim orijentalnim utjecajem i banalizirajućim tekstom. „Hoy Marijuana“ napravljena je u suradnji s meksičkim bendom Los De Abajo, na španjolskom je i još je jedna njihova gandžasto-afirmativna pjesma. Kao zgodna ideja za spot pa i za samu skladbu djeluje mi iduća „Take My Job Away“. Ovdje nastupa robot Robby Megabyte, tzv. „humanoidni estradni asistent“, koji progovara o problemu robotike kao one nam uskraćuje radnu snagu. „Don't Stop“ i „Dumb“ su slušljive, barem do onih balkanskih etno-elemenata, ali ne nude nam ništa novo i posebno. „French Song“ je zafrkancija na temu praktičnog učenja francuskog jezika i vjerojatno će zabavljati mlade. U nju je instrumentalno uključen glazbeni citat „La Vie En Rose“ poznatiji u izvedbi Juliette Greco ili Grace Jones (ovisi kojoj generaciji pripadate), a „Wild, Wild East“ ideja je kojom se razradio naziv s ranije spomenutog studijskog albuma.

Osim globalne suradnje s bendovima iz raznih dijelova svijeta na ovome albumu trebalo bi istaknuti izuzetno kvalitetnu produkciju koja je na svjetskoj razini. Ipak, čini mi se da je ovim albumom Dubioza nastavila svoj niz osrednjosti i sad već kroničnog pomanjkanja kreativnosti. Ima tu pomalo i isfuranosti i pakiranja glazbenih elemenata u staru ambalažu koristeći provjerenu formulu koju publika rado prepoznaje. Ukratko, koliko god mi se čini je „#fakenews“ nastavio trend pada kreativnosti benda koji je započeo nakon već spomenutog albuma „Apsurdistan“ (2013.), ne znači da će razočarati publiku koja je zadovoljna onim što Dubioza radi u posljednjih pola desetljeća.

Ivan Dukić

Hits 311
Happy Machine « Happy Machine Dubioza kolektiv Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42