Review
Ni sam ne vjerujem da pišem o ovom bendu na ovaj način. Ekipa koja još uvijek funkcionira, koja nastupa, koja radi u studiju i kao da su na nekom početku, kao što su bili, sada već davne, 1968. godine, kada su u Londonu pokretali svoje motore i uz Sabbathe i Cepače, bili su svojevrsna nova pokretačka snaga, koja je itekako rondala s otoka. Danas ovaj bend čine: Ian Gillan (vokal), Steve Morse (gitara u bandu od 1994.), Don Airey (klavijature nasljedio je Jona Lorda 2002.), Roger Glover (bas) i Ian Paice (bubnjevi), kao posljednji izvorni član Deep Purplea, a koji je još uvijek u bendu.
Ma naravno, Deep Purple su još 26. studenog prošle godine za earMusic objavili svoj novi studijski album "Turning to Crime". Već je samo to vrlo znakovita vijest, no, kada se tome pridoda činjenica da nam ovaj album po prvi puta nudi glazbu koja je nastala izvan benda, onda to ima posebnu težinu. DP pa cover bend nije moguće?!
"Turning to Crime" je producirao Bob Ezrin (Lou Reed, Alice Cooper, Aerosmith, Kiss, Pink Floyd,...), koji već po ovoj ekipi s kojom je radio jako dobro zna svoj dio posla i teško da može "fulati". Tako je i s ovim zadnjim studijskim albumo, kojeg su, onako na daljinu, snimili i Deep Purple i evo, materijal već puna tri mjeseca je vani i reakcije su više nego odlične!
Kako uopće pisati o bendu uz kojeg sam odrastao, koji je imamo vrlo važnu ulogu u mom slušateljskom biću i da se sad vratim u prošlost, kada sam tamo sedamdesetih po prvi puta u ruke primio njihov "Machine Head" i kada sam na njemu na pored ostalih jednostavno "otkrio" meni nekako posebnu "Maybe I'm A Leo", koja me u svojih 4' i 51" osvojila i potpuno preuzela? I dan danas ne mogu si to objasniti kako? Zašto? Ali tako je! Naravno, tu su i drugi albumi benda, a nekako mi se njihova priča zaokružila uz album "Come Taste the Band" (1975.). Već kasnije sam polako prelazio u moje sve veće glazbene afinitete u drugom glazbenom žanru.
No, fakat, dosta bi bilo o prošlosti idemo na novi album, koji nam donosi glazbu koju potpisuju Love, rani Fleetwood Mac, Little Feat, Cream, The Yardbirdsi, Lonnie Donegan/Johnny Horton, Bob Dylan, Ray Charles & Quincy Jones i dr. Do sada nije bio slučaj da DP svira covere drugih autora i sve to isporučuju na ovom, svom 22. studijskom albumu. A činjenica je da svaka pjesma na "Turning To Crime" potječe iz stvarnog života ovih ljudi, glazbenika, koji su svo to vrijeme živjeli i furali svoj film iz čiste ljubavi prema rock and rollu. I sada se moram još malo vratiti na ono, glazba izvan benda, jer ako se sjećate, Deep Purple su se nekada oblikovali obradama pjesama. Zapravo, prva četiri singla DP potpisuju drugi autori: Joe South, Neil Diamond, Ike & Tina Turner i Beatles. I da, lako se zaboravljaju neke pojedinosti, no to je prava istina i baš tako stoje stvari.
A potom od 1969. stvari kreću u potpuno drugom smjeru i u 2021. - 2022. godini moguće je sve polako zaboraviti i svakako je dobro povremeno podsjetiti na pravo stanje stvari, nema muljanja!
No, jednako tako, ovaj zadnji album pokazuje nam da u bendu ima itekako puno krvi i osjećaja i da definitivno ova boleština sve itekako koči, ali i potiče da kad dođu u priliku da rade, da sviraju oni to čine punom snagom. Tako su i članovi benda snimali na daljinu, no kada se sve spojilo dobili smo sjajne rezulatate. Ova postava simbolično nazvana "Mark VIII" doista je jedna od najboljih postava benda i, jednako tako, moćnija je od većine prijašnjih postava benda. Nema nikakve dvojbe, jasno je da su svi članovi benda bili 100% IN i da su svima ponudili svoju doista sjajnu svirku. Što je na kraju polučilo ovako dobar album!
Teško je povjerovati da će Deep purple postati cover band, no šalu na stranu, ovaj njihov studijski album je opako i vraški ugodan album, koji je izašao iz radionice jedne od najboljih rock postava svih vremena. Pametnom, dosta!
Mladen Loncar - Mike
/
« Whoosh! 
