Review
Svi oni koji vole dobar jazz i swing vjerujem da će ili da su došli na svoje kada u svoje fonoteke uvrste remasterirano izdanje Drage Diklića i Dražena Boića "Two of a Kind". Album je u rujnu prošle godine objavila Croatia Records.
Za one koji možda nisu baš upućeni ovaj dvojac je palio i žario šezdesetih i sedamdesetih godina svijetskim jazz pozornicama.i dobrog jazza i swinga svakako će nabavkom ovog albuma doći na svoje. Kritika tvrdi da je ovo izdanje upravo zbog sponatosti muziciranja svakako ponajbolje od svega što su Boić i Diklić ikada snimili. Album je snimljen na novom Revoxu (magnetofon trakaš) koji je Marijan Makar tek nabavio. Vjerojatno je bio jedini koji ga je u Zagrebu tada posjedovao. Zato je i potpisan kao supervizor cijelog izdanja.
Boić i Diklić su svirali po Njemačkoj u američkim klubovima, a osamdesetih su se uspješno probili i na rusko tržište. Rusija je tada postala El Dorado za mnoge naše glazbenike. Ono što je svakako posebnost da je do albuma došlo sasvim slučajno jer je snimka nastala nakon novogodišnje večeri spontano Dražen i Drago počeli su svirati a Marijan Makar - Braco ih je snimao. Ta opuštenost, ležerni pristup i snažne emocije podređene visokoj artističkoj prezentaciji učinile su svoje. Istina je da njihove izvedbe "Moon River" ili primjerice "When I Fall in Love", zvuče apsolutno maestralno. Njima bih osobno, još pridružio ":My Funny Valentine", "Georgia on My Mind", "As Time Goes By", "I've Got You Under You Skin" i "Još samo večeras ( Only This Evening)". Te novogdišnje večeri snimili desetak melodija iz kojih je nakon toga nastao ovaj album sa 16 skladbi. Upravo one same jasno nam pokazuju na kakvom glazbenom miljeu i predlošcima su obojica stasali. Jednako tako, album je i svojevrsni "Tribute to Draženu Boiću", koji je nažalost preminuo 16 veljače 2013. u 82. godini života.
Važan dio njihove svirke čini duboka i velika sklonost prema tradicionalnom jazzu ...ma, znamo svi ...Drago Diklić kao pjevač ali i saksofonist, dok je Dražen Boić bio naš poznati pijanist, koji je radio s našim brojnim glazbenicima, često je nastupao kao solist, ali i vodio svoj trio. Shodno tome njihova suradnja i nevjerojatna zajednička sinergija oduševljava sve one, koji dođu u posjed ovog albuma. Kada Boić prati Diklića, tek tada dolazi do punog i potpunog izražaja sva njegova muzikalnost i osobnost. Zapravo istinski je užitak slušati kako zvuče poznate skladbe ali u njihovoj nadahnutoj ali i istovremeno opuštenoj i ležernoj izvedbi. Naime, njih dvojica sve to čine tako lako i "smooth" da se to zapravo čini kao prava dječačka igra. No, zapravo to je itekako ozbiljna glazbena priča. Na tome ću i ostati, jer svako daljnje elaboriranje onoga što čujem bilo bi suvišno. Nakon što preslušate album" barem" nekoliko puta, tek tada vjerujem da ćete shvatiti svu veličinu i značaj ovog glazbenog sadržaja.
Preporuka
Ne morate biti ljubitelj jazza da bi krenuli slušati ovaj album. "Two of a Kind" Drage Diklića i Dražena Boića vrlo je kompleksan album, koji nam zapravo nudi snažnu umjetničku ali i edukacijsku komponentu. Osobno, uvijek sam spreman učiti to me čini smirenijim, ali na neki način i samouvjerenijim u ovome što radim. Mislim da je to itekako važno! Sve u svemu ….ako već niste, bilo bi doista dobro da nabavite ovaj album. Jednostavno...vrijedno ga je imati i svako malo preslušati...uostalnom, provjerite sami o čemu pišem.
Yours,
Mladen Loncar - Mike
/
« Two of a Kind 
