MC
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2023
Format Albumi
Vrsta Synthpop / Alternative/Indie Rock / Dance-Rock
Dodano Utorak, 11 Travanj 2023
Žanr Pop-Rock
Length 50:22
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2023
Država Europa
Etiketa Columbia / Sony Music
Catalog Number 19658784202
Edition details objavljeno: 24.3.2023.; producent: James Ford; snimano: srpanj-listopad 2022. - Electric Ladyboy (Santa Barbara), Shangri-La (Malibu)
Tags Columbia Sony Music James Ford Depeche Mode

Review

Proljeće je godišnje doba kada Depeche Mode objavljuje svoje studijske albume. Ta se proljeća, istina, događaju rijetko. Tek tri u posljednjih deset godina. Zadnji put daleke 2017., kada su objavili protestni i angažirani „Spirit”, koji je u to vrijeme dobio neke blagonaklone kritike, iako se s današnjeg kuta gledišta čini jednim od slabijih u njihovom portfelju. Od tada, puno se toga promijenilo. Kako u životima svih nas, tako i u habitusu Depeche Mode koji su postali dvojac, nakon što nas je u dobi od 60 godina napustio jedan od osnivača benda, Andy Fletcher.

Prema kazivanju Martina Gorea i Dave Gahana, sve su pjesme bile napisane prije Fletcherove smrti, ali je njihovo snimanje ipak počelo nakon što su ostali sami. Otuda se možda i rodila ideja o naslovu albuma. Inače, ako pogledate pažljivije, fraza je to koja se nerijetko koristi u pop kulturi, i razmjerno često se naslovljuje po raznim izdanjima. Možda netko nekada iskoristi sakralni pandan iste poruke o prolaznosti života; „Sic transit gloria mundi”, a da to ne zvuči pretenciozno ili banalno. No imajući na umu zbiljski gubitak u njihovoj priči, nije sve baš ni tako prvoloptaški kako se izdaleka čini.

U pisanju DM pjesama se po prvi puta pojavljuje jedno posve novo ime. Richard Butler, idejni je vođa starog post-punk/new-wave benda „The Psychedelic Furs”, koji je nekako najpoznatiji po onoj pjesmi „Pretty in Pink”, a koja je zapravo postala hit par godina nakon što je snimljena kada je snimljen popularni tinejđerski film istoimenog naziva u kojem glavnu ulogu igra Jon Cryer, koji je nekako najpoznatiji po onoj seriji što se već preko sto godina reprizira na jednoj od naših televizija. Hm da, samo zabava. No dosta s tom strujom svijesti.

Prvi singl s albuma „Ghosts Again”, objavljen je u veljači ove godine, ali je prvi remiks pobjegao iz studija još tamo prošle jeseni. Kako je to tada zabavno i moćno zvučalo! I danas se čini da je ovo jedan od boljih singlova koje je Depeche Mode napravio u dugo vremena. Nema veze što pjesma svojim riffom i melodijom jako vuče na „Bizzare Love Triangle” sličnih New Order. I nije ni toliko bitno što osnovna studijska verzija ima neki kao sjekirom odrezan kraj, pjesma je toliko odlična u svojoj srži da je možete slušati do iznemoglosti, sve do svojeg konačnog kraja. A i onda je komotno možete odvrtiti na karminama. I samo slegnuti ramenima uz prozaični komentar: „Memento Mori”. Video isto nije za zanemariti. Anton Corbijn je napravio lijepi hommage na Bergmanov „Sedmi pečat”. Suradnja u tekstopisanju i stihoklepanju između Gorea i Butlera je zvučala obećavajuće. Možda su se njih dvojica i našli na nekoj valnoj duljini jer Butler sudjeluje na albumu s čak četiri pjesme, što je i više od broja od kojeg je Gahanu dopušteno da objavi svojih pjesama pod DM etiketom. Iako interesantno, na ovom albumu Gore i Gahan imaju zajedničku pjesmu pod nazivom "Wagging Tongue", što je prava rijetkost.

Album otvara spora i masna „My Cosmos Is Mine”, i na prvo slušanje nije baš da ostavlja prejaki dojam. No nekim ponovnim otvaranjima jednostavno nema bolje stvari s albuma od ovog bujajućeg intra. Koliko se može saznati, ista stvar se izvodi kao prva numera na ovogodišnjoj koncertnoj turneji. Ostaje nam za dočekati ljeto kada dolaze kod nas da se uvjerimo u njezinu gravitacijsku snagu.

Teško je govoriti da album ima neku slabiju stvar ili neku uz koju zijevate. Nekako ispada da najbliže tome dolaze pjesme u kojima Gore ima glavni vokal. Kao da mu starenje nije donijelo bolju boju glasa. S druge strane to se nikako ne može reći za Dave Gahana. Njegov glas je s godinama sve izražajniji i sve dominantniji. Svaka izvedba mu se pozlatila.

A sve aranžmane je dobrano pozlatio James Ford, koji po drugi puta zaredom producira album Depeche Mode. Petnaesto studijsko izdanje zaslužuje sve zvjezdice zahvaljujući i vještim prstima ovog bivšeg Simian Mobile Disco člana.
Do kraja albuma možete čuti još nekoliko genijalnih stvari kao što su "My Favourite Stranger" ili "Caroline's Monkey", pa onda „Never Let Me Go” i obavezno "People Are Good". Depeche Mode su ponovo pokazali da su u sjajnoj formi i ih nikakve smrti neće izbaciti iz ravnoteže. Kao što kaže jedan stih: „Everything will be alright in time, It will be fine”. Unatoč nedaćama, sve je još uvijek na svom mjestu. Proljeće je iznjedrilo još jedan trijumfalni album Depeche Mode.

Darko Hribarić

Hits 1262
Spirit « Spirit Depeche Mode Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Symphonika On The Rock i treći put u Lisinskom


U klubu Boogaloo održan ZMF Media dan


Camille Bertault Quintet oduševio Tvornicu


Sjajan koncert The Tiger Lilliesa u Kinu SC


Trap Takeover na jednu večer preuzeo Kutinu


Zadruga rasturila u rasprodanom Hard Placeu


Songkillers nastupili u Tvornici


Kries u Boogaloo – autohtona hipnotička etno psihodelija


Urban&4 uz gudački orkestar nastupili u Šibeniku


“Ne igraj se s vatrom, slušaj ju!”


Slavlje života i glazbe velike Janis Joplin


Mondo Generator feat. Acid Row i Omega sun


Zagreb glazbom obilježio Dan Europe


JazzHR u Tvornici kulture


Galerija fotografija: Them Moose Rush, Zepaxia, Rens Argoa


Tihomir Pop Asanović veličanstveno obilježio 60 godina karijere


Opasna doza dopamina u Tvornici kulture – Baks


Matija Cvek održao koncert u Zadru


Lekcije Kojota na otvorenju 20. Culture Shock Festivala