A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
0 | Song | 0:00 | ||||
0 | We Were Doomed From The Start (The King Is Dead) | 0:00 | ||||
0 | Art Of Keeping Up Disappearances | 0:00 | ||||
0 | Song | 0:00 | ||||
0 | Hot To The Touch, Cold On The Inside | 0:00 | ||||
0 | Love, Sex, Death | 0:00 | ||||
0 | Song | 0:00 | ||||
0 | Eternal Summer | 0:00 | ||||
0 | Demigods | 0:00 | ||||
0 | Song | 0:00 | ||||
0 | American Made | 0:00 | ||||
0 | Caffeine Cold | 0:00 |
Što se dobije kada Fall Out Boy želi napraviti nešto žestoko? Dobije se Pax Am Days... a to je ni manje ni više nego - kaša natrpanih zvukova koji udaraju po glavi. Dakle, EPPax Am Days je, takozvani (oni su ga tako nazvali), dvnodnevni maraton benda i producenta Ryana Adamsa u Pax Am Studiju. U njemu su pokazali... erm, srž svojih punk korijena?
EP sadrži osam pjesama, u trajanju od prosječno minutu i 40, osim jednog izuzetka koji traje (čak!) 2:41. Možda sam ja previše nježna, pa mi tvrd i sirov zvuk ne paše, ali ovdje nije stvar u zvuku, već u nekakvom kaosu u pjesmama, bez dovoljno melodije da bi na nešto sličilo, bez dovoljno rifova da bi imalo stava, bez uklapanja jedno u drugo, ovdje možemo čuti samo jedan punk... i to ne baš dobar punk. No, priznajem, neke pjesme stvarno imaju dobre dijelove, tako na primjer Hot To The Touch, Cold On The Inside ima odličan početak (Fall Out Boy-ish), i kad pomislimo da će sada ta pjesma prerasti u nešto više, ili pak barem ostati takva kakva je, ona završi - bez da je išta rekla. Kao da slušam previewepjesama, takve su ove pjesme. Dakle, ima doista dobrih temica, ali one nisu obrađene pa propadaju u masi neusklađenih treštećih zvukova. Osim toga, velika kvaliteta ovog benda je Patrickov glas, koji uvijek koriste za beskrajne „Wooo-aah-ooh“-ove, ali njegov glas ovdje ne može doći do izražaja te se sve svede na dernjavu u kojoj, istinabog, nije baš dobar.
Možda je ovaj EP toliki šok na psihu jer je potpuno drugačiji od svega što je FOB ikad pustio u širu javnost. Valjda su htjeli pokazati svoje drugo lice, ali mislim, što su htjeli pokazati? Koliko lošiji od sebe mogu biti pa da bismo više cijenili njihove druge albume?
Basist Pete Wentz za album je izjavio kako misli da postoji dio u fanovima koji bi cijenio buku koju koju su postigli s Ryanom te je nadodao:Bilo bi odlično da su fanovi u mogućnosti to čuti - čuti sirovu energiju koja se stvori iz takvih sesija.Bend je album nazvao kolekcijom pjesama koje su napravili za zabavu, pjesme u kojima puštaju demone van. Sve je to lijepo i sve je to u redu, ali ne treba sve te demone i svima pokazati.
Dakle, ima, stvarno ima dobrih dijelova u pjesmama, ali oni traju po desetak sekundi, pa na kraju iz toga ne ispadne ništa. Stoga je ovaj EP, po mom mišljenju, jedan loš bljutav čušpajz.
Valentina Botica