Singles

Review

Future Islands, synthpop trio iz Baltimorea, posljednim su ostvarenjem Singles stupili iz sjena na svijetlo globalne glazbene scene. Uz karijeru koja seže od 2006. godine ova grupa u protekla 3. albuma nije ostavila znatniji utisak u glazbenim vodama, sljedeći tek konstantu prosječno dobre glazbe koja u svojoj srži sadrži val svježine te progresivnosti. Kao vrhunac dosadašnje personalne glazbene evolucije grupe dolazi nam njihovo posljednje ostvarenje, krašenonew-wavezaraznim ritmom preljevajući se u moru snažnih emocija. Postavljajući time visok standard za budućnost, gotovo raketnom brzinom eksplodirali su na globalnoj glazbenoj sceni.

Fenomenom ove grupe ljudi često nazivaju frontmena Samuela T. Herringa. Njegovom energijom te gestikulacijama kojima zrači prilikom svakog nastupa, kao i čestim “neartikuliranim” zvukovima što pronađu svoje mjesto u najemotivnijim djelovima pjesama, a koji su kao takvi postali su njegov svojevrstan osobni zaštitni znak, nosi Future Islands kroz lepezu emocija svakom pjesmom, dočaravajući atmosferu iskonske iskrenosti te dubine gdje god da nastupio. Do nedavno ova grupa nastupali su kao svojevrsna najbolje čuvana javna tajna, očaravajući publiku tek po manjim klubovima širom svijeta. Upravo je posljednji album onaj koji im je osigurao svijetlo pod velikim reflektorima, time više što je pružio ovome talentiranom vokalu priliku da se pokaže u pravome svijetlu te oda potvrdu veličine za koju nismo ni sumnjali da posjeduje. Kao gosti na svim većim festivalima u novoj sezoni, sasvim zasluženo polako zauzimaju svoje mjesto u vodama široke popularnosti.

Sam album je krašen nizom plesnih te veoma zaraznim pjesama, koje će garantirano zapesti u uhu duži period vremena. Uz čestu igru liričkim antitezama, dočarava nam se krhka simetrija teme kod koje ritam vodi kroz snažan spektar ljubavnih emocija. Uz zvuk stvari, poput Like The Moon koja dolazi kao reprezentacija ljubavne poeme napisane prvim riječima što padnu nekome na um, a otpjevanu takvom nedokučivom emocijom, najbolje se očituje genijalnost ovog albuma, gdje im polazi za rukom jednostavnošću stvoriti ništa manje od remek- djela. Povremenu stagnaciju koja se uspije provući na albumu brzo ispravljaju upbeat stvarima poput Spirit, ili pak majstorski odrađenim baladama u stilu Fall From Grace, ne prepuštajući ništa slučaju kada je u pitanju cjelokupni dojam.

Uglađenom produkcijom te basom koji impresivnom lakoćom odigrava jednu od glavnih nosivih uloga na albumu, kao i klavijaturama te back vokalima koji ga prate u stopu album kao cijelina djeluje ispolirano, prikazujući ovu grupu u svome najboljem izdanju. Ipak, ovu grupu u punom sjaju nalazimo na live izvedbama koje izdiže album na jedan nivo više, ostavljajući nas sa jednostavnim pitanjem - gdje su bili do sada?

Branimir Hrženjak