Review
Nije mi, vjerujte, nimalo lak zadatak napisati nešto povodom objave remasteriranog i proširenog izdanja"The Best of The Grateful Dead",koje je još uproljećeobjavila izdavačka kućaRhino Records. Postoji više razloga zašto je to tako.
The Grateful Dead je bend koji je tijekom svoga postojanja bio predmet mnogih kontroverzi, sporadičnih, subjektivnih i objektivnih okolnosti, utjecaja i snažnih, dubokih konotacija. Avangarda, 'roots', rock, psihodelija, space rock, funk, reggae, country, folk, bluegrass, boogie, blues, jazz, dance pa i disco glazbeni su žanrovi u kojima su Deadovci pronalazili svoje razloge za svirku, za nepregledne improvizacije i ekshibicije. Ta njihova jedinstvena eklektičnost u fuzioniranju svih glazbenih elemenata učinila ih je posebnim na rock sceni uopće.
Bend je osnovan 1965. u kalifornijskom Palo Altou, pod imenom The Warlocks. Od samih početaka imali su 'svoju' glazbu od koje nisu odstupali niti su pristajali na bilo kakve kompromise. Njihovi live nastupi znali su trajati satima, dok su u 'backstageu' razni promotori i menadžeri grizli nokte i čupali kosu, jer dečki previše sviraju za tu cijenu karte. Jerry i društvo uvijek su znali kazati: ma tko ih šiša, nama je važna furka i zato će trajati dok mi to želimo i dok možemo svirati. Nije to bila nimalo 'poslovna' rečenica, već je više bila koncipirana u kontekstu objašnjavanja baš te njihove 'furke'.
Ovim izdanjem Rhino Records su željeli dati kronološki preged karijere benda. Na prvom disku imamo 19 skladbi, od kojih je najduža "Unbroken Chain", dok drugi disk nudi 13 pjesama od kojih se odmah prva, "Terrapin Station", proteže na preko 16 minuta, iskazujući ono istinsko glazbeno lice i biće The Grateful Dead. Nema nikakve sumnje, Deadovci su bili osobito značajan i utjecajan sastav 1960-ih u Americi, u vrijeme hippie pokreta i rastuće uporabe LSD-a, ne toliko po nekim svojim hitovima (bend je većinom izvodio tuđe stvari) koliko po svojim koncertnim nastupima. Deadovci su imali osobito vjerne obožavatelje zvane Deadheads, koji su ih pratili po cijeloj Americi na ama baš svakom nastupu. Jednako tako, nema nikakve sumnje da su The Grateful Dead snažno utjecali na mnoge američke sastave, kako svojim koncertima, tako i glazbenom virtuoznošću i improvizacijama.
Bend su osnovali gitarist i svirač bendža Jerry Garcia, gitarist Bob Weir, orguljaš Ron "Pigpen" McKernan, basist Phil Lesh i bubnjar Bill Kreutzmann, koji je kasnije uzeo umjetničko ime Bill Sommers. Ime za sastav (u prijevodu, zahvalni mrtvac) navodno je na "buf" pronašao Jerry Garcia listajući rječnike; po jednom objašnjenju, to bi bila "duša umrlog čovjeka, ili njegov anđeo, koja je zahvalna onom koji je iz milosrđa pokopao", ali postoji i inačica priče po kojoj je ta složenica nastala potpuno slučajno. The Grateful Dead su se preselili u San Francisco, i počeli nastupati s Jefferson Airplane i Carlosom Santanom, doprinijevši da se San Francisco pročuje kao sjedište kontrakulture i hippie pokreta. Nisu bili sastav koji je težio za uspjehom, već su se zadovoljavali time da sviraju tuđe uspješnice u svojoj verziji, upravo zahvaljujući tome postavši kultna, poglavito koncertna atrakcija.
Svoj prvi LP snimili su za diskografsku kuću Warner Brothers 1967., a već u rujnu iste godine uzeli su još jednoga bubnjara, Njujorčanina Mickeyja Harta, pojačavši svoju ritam sekciju na nastupima uživo, kojih je, po nekim izvorima, bilo čak oko 2300. Bili su poznati po svom ogromnom i sjajnom ozvučenju koji je posebno za njih napravila tvrtka Pechner Productions, a najveći hit postala im je pjesma "Truckin'" s albuma "American Beauty", koja se popela tek do 64. mjesta američkih singl-ploča.
Bend stalno doživljava kadrovske promjene, osobito kad je u ožujku 1973. umro orguljaš Ron "Pigpen" McKernan zbog prekomjerne konzumacije alkohola, a inače slabog i narušenog zdravlja. Nakon smrti lidera sastava Jerryja Garcije u kolovozu 1995. preostali članovi odlučili su raspustiti sastav i počeli stvarati vlastite karijere. No i nakon toga su ipak nastupali na dosta brojnim ponovnim okupljanjima.
A potom, 1998., Bob Weir, Phil Lesh i Mickey Hart su uz nekoliko drugih glazbenika osnovali sastav The Other Ones, nastupili su na brojnim koncertima i snimili album uživo "The Strange Remain". 2003. su promijenili ime u The Dead. I jasno je priča se nastavlja.
Ovo dvostruko izdanje sa svojih 32 pjesme na neki način vrlo plastično dočarava što su to u svijetu rock glazbe značili i vrijedili The Grateful Dead. Jerry i društvo u svoje su vrijeme predstavljali značajnu kvalitetu, vrijednost i apsolutnu atrakciju kad je riječ o njihovim koncertima. Njihova glazbena fuzija ostavlja strašan dojam na sve one koji će ih poslušati. Za nas koji smo rasli uz njih ne treba puno preporuka ili nagovaranja. Mi jako dobro znamo o čemu se radi.
Ako želite saznati nešto o povijesti rock glazbe, dakle, na pravom ste mjestu. "The Best of The Grateful Dead"svakako je dio obvezne glazbene lektire.
Mladen Lončar - Mike
