MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2019
Format Albumi
Vrsta Ambient / Contemporary Jazz / Drum`n`bass
Dodano Petak, 20 Rujan 2019
Žanr Jazz
Length 1:05:00
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2019
Država Indija / Hrvatska
Etiketa Intek Music
Tags The Bodhisattwa Trio

Review

Kako i zašto je indijski sastav objavio album za Koprivničku diskografsku kuću? Na inicijativu riječkog promotora Sonira Srdoča povezali su se vođa sastava Bodhisattwa Ghosh i direktor Intek Musica Marin Hraščanec te odmah shvatili da su građani istih namjera. Rodilo se prijateljstvo na prvi kontakt i više nije bilo prepreka koje nisu uspjeli zajedno riješiti. Album je snimljen uživo, bez nasnimavanja, u Blooperhouse Studiju u Kalkuti, miks je radio Sayan Ghosh u Studiju Outboard u Kalkuti, a mastering Hraščanec u Intek Music studiju u Koprivnici. Na zadovoljstvo zainteresiranih strana Intek Music je objavio CD “The Grey Album” Bodhisattwa Tria koji čine autor glazbe i gitarist Bodhisattwa Ghosh, klavijaturist Arunava Chatterjee Shonai i bubnjar Premjit Dutta. Promitivne koncerte u Europi će održati krajem lpnja i početkom srpnja. Između ostaog, 24. će lipnja nastupiti na festivalu Lent u Mariboru i 5. srpnja na festivalu Fest Jazza u Koprivnici.

Njihova je glazba amalgam raznih zvukova i stilova kao što su jazz, elektronika, trip hop, industrial drum-n-bass, psihodelični rock te indijska klasična i europska avangardna glazba. Nastoje se kretati u “sivoj zoni”, a o tome što je sivo u njihovoj glazbi Bodhisattwa Ghosh je rekao: “Postoje dva načina na koje možemo gledati na to. Prvo i najvažnije, stvarno ne možemo odrediti svoj žanr kao jazz ili rock ili bilo što drugo. To je spoj ideja i utjecaja, tako da je to nedefiniran zvuk. Drugo, ništa u svemiru nije apsolutno. Svuda oko nas postoje neizvjesna područja, ugrađena u našu civilizaciju, planet, kozmos. Zato smo ga odlučili nazvati “The Grey Album”. Što se skladbi tiče, one pričaju dvije različite priče. Jedna priča govori o tome da smo mi kao umjetnici apstrakcija i dualnost naših razmišljanja kao glazbenika, a druga priča je o čovječanstvu kao cjelini, zaključujući da, kao pojedinci ili kao vrsta, ne možemo definirati naše postojanje u apsolutima, ili u crno-bijeloj tehnici. To su siva područja koja određuju naše postojanje.”

Moćne duše
CD je podijeljen u dva dijela, s tri pjesme u svakom. Prvi dio zove se “Chaos to Creation”, a drugi “Creation to Chaos”. Ujedno, to je album s porukom, a o tome koju poruku žele poslati svojom glazbom, Bodhisattwa je rekao: “Jednostavno je. Našom glazbom želimo poslati poruku da je važno razmišljati, propitivati svoje postojanje, svoje mjesto na Zemlji i našu svrhu u svemiru. Uvijek propitivati prirodu stvari, nikada biti ometen poteškoćama kojima smo neprestano obasipani, biti svjestan i osjetljiv pojedinac! Što više razmišljamo, to jasnije vidimo širu sliku - koliko smo mali, ali koliko su naše duše moćne. Postoji nešto mnogo veće od nas, veće od samog života, veće od našeg planeta. Trudimo se na naš način iskazati poštovanje prema energiji koju dobivamo iz svemira i postići unutarnju ravnotežu i mir. Naša poruka je ista - pronaći unutarnju ravnotežu, ne biti ometen sebičnim probicima, nasiljem i uništavanjem te poštivati naše postojanje, cijelokupni život i stvaranje.”
Skladbe na albumu jasno odražavaju mentalno stanje autora. Primjerice, “The Last Train” je ludo dobra i duboko sugestivna skladba na osnovu koje možemo stvoriti sliku o psihičkom stanju autora u trenutku skladanja. “Moje skladbe su izravan odraz stanja svijesti koje me obuzima u to vrijeme”, rekao je. “Pokušavam biti iskren s glazbom. Ona uvijek treba odražavati naše mentalno stanje, uvijek treba predstavljati snažan “osjećajni” faktor za određenu skladbu. Godine 2015. i 2016. patio sam od depresije. Bilo je to teško doba mojega života. Dakle, da bih izašao iz svoje osobne depresije, počeo sam istraživati događaje vezane uz Drugi svjetski rat i njegove posljedice na svijet. Počeo sam shvaćati kakvu bol, patnju i traumu prolaze milijuni ljudi i da je moja depresija luksuz, nešto potpuno beznačajno, da moja patnja uopće nije patnja. Dakle, pokušao sam zamisliti kako je to bilo kad su tijekom spomenutog rata žrtve deportirane vlakovima u logore smrti, ili pak, kad su vlakovi odvozili žrtve indijsko-pakistanske podjele koja je izazvala krvave vjerske sukobe. S time u mislima pokušao sam spoznati strah i agoniju koju osjeća netko tko zna da je to posljednji vlak - metafora putovanja u ovom slučaju - njihovog života.”

Smrt nacije
Neke su skladbe na albumu teške, crne, gotovo opasne za slušanje udubite li se istinski u njihovu bit. “Tijekom godina shvatio sam da na mene najviše utječu mračne i negativne stvari u svijetu”, rekao je. “Duboko proživljavam sve te užasne stvari koje ljudi rade i osjećam se bespomoćno znajući da ne mogu ništa promijeniti na bolje. Jedino što mogu učiniti je prenijeti te osjećaje u glazbu. Zato pokušavam usmjeriti te energije prema svojoj glazbi, a možda se slušatelj negdje duboko u sebi može povezati s tim osjećajima i osjetiti ono što ja osjećam, slijediti me u procesu propitivanja prirode stvarnosti i postojanja.”

Znakovit je naslov skladbe “Shame (The Death of a Nation)” u kojoj je Bodhisattwa pokušao simulirati zujanje koje stvara tanpura, ili sitar, svirajući usporedno dvije note na električnoj gitari zvečečeg zvuka te stvoriti jeziv i melanholičan ponavljajući pasaž. “Odgojen sam kao ponosan Indijac”, rekao je. “Odrastao sam učeči o našoj povijesti, kulturi i fantastičnoj baštini, što Indiju čini tako fascinantnom, a indijsku kulturu tako jedinstvenom i bogatom. Ali tijekom mojeg odrastanja, te uglavnom u posljednjih desetak godina, Indija je doživjela mnogobrojne promjene, nažalost na gore. Postoji ogroman porast vjerskih napetosti, što rezultira vjerskim fanatizmom i nasiljem u zajednici. Ekonomska podjela postaje sve veća, a moć se prebacuje na bogatije koji ju zloupotrebljavaju. Istodobno većina stanovništva pati u financijskom smislu. Dodajte ovome zapanjujući oblak kapitalizma, a želja da se zaradi čim više novca silom se hrani masama, što rezultira potpunim uništenjem intelekta i klase mislilaca. Desničarski ekstremizam raste iz minute u minutu, korupcija je dosegla vrhunac, a zabava je postala bezumna. Srceparajuće je svjedočiti dezintegraciji tako bogate kulture, a to se događa pred mojim očima. Osjećaj ponosa zamijenjen je osjećajem srama, kad je u pitanju predstavljanje mene kao Indijca. Otuda i izraz: Smrt nacije.”

Džepovi izvrsnosti

U nekima od njegovih skladbi snažano se osjeća utjecaj tradicionalne indijske glazbe, uglavnom kad posuđuje zamisli od indijskih ritmičkih struktura i južnoindijskog načina korištenja timeinga nazvanog konokol. Kroz kolekciju ploča svojih roditelja i odlaske na koncerte Bodhisattwa se tijekom odrastanja u Kalkuti upoznao s indijskom klasičnom glazbom. Još od studentskih dana prisustvovao je konferenciji Dover Lane Music, jednoj od najvećih indijskih glazbenih konferencija u svijetu, gdje je gledao i slušao koncerte legendarnih glazbenika. Iako formalno nije učio indijsku glazbu, tijekom karijere surađivao je ​​sa zvjezdama klasične glazbe. Posljednjih devet godina dio je world music ansambla Taal Tantra tablista i udaraljkaša Tanmoya Bosea, suradnika Ravija Shankara, koji je tijekom godina prenosio svoje znanje i mudrost vezanu uz indijsku glazbu i njezinu tradiciju. “Nakon što sam blisko surađivao s Boseom i drugim nepokolebljivim umjetnicima, kao i suvremenim glazbenicima, imao sam sreću proučavati indijsku klasičnu glazbu izbliza“, rekao je. “Nadam se da ću, koliko god mogu, nastaviti učiti o ovoj staroj tradiciji improvizacije i izražavanja, i naravno, u tom aspektu sam ponosan na činjenicu da sam Indijac!”
Kao osviješteni Indijac Bodhisattwa, između ostalog, prati što se događa na današnjoj jazz i fusion scena u Indiji. Upoznat je s djelovanjem indijskih glazbenika, izdavačkih kuća, festivala, koncerata, klubova... “U Indiji postoji ogromna količina talenata, a neki od najboljih jazz i jazz fusion glazbenika koje sam upoznao su iz ove zemlje”, rekao je. “Ne mogu nikoga posebno imenovati jer ih ima previše. Postoji nekoliko festivala i nekoliko mjesta i organizacija koji naporno rade kako bi pokušali integrirati alternativnu i nezavisnu glazbenu scenu u Indiji, ali komercijalna mainstream glazba je toliko moćna da je sav taj naporan rad i talenat isključen iz vanjskog svijeta. Ovdje se održavaju veliki jazz festivali, uključujući Kolkata Jazz Festival koji ima bogatu, tridesetogodišnju tradiciju. Tu su i neka top-of-the-line mjesta poput The Piano Man Jazz Cluba u Delhiju i Blue Frog u Mumbaiju, koji se nažalost nedugo ugasio, među ostalim fantastičnim mjestima u Kalkuti, Bangaloru, Puneu, Shillongu itd. U sjeveroistočnoj Indiji postoji sjajna koncertna glazbena scena, koja se nažalost dislocira s kopna, opet, zbog Bollywooda i komercijalne mainstream glazbe. Ako se svi ti napori ne financiraju, ne integriraju i ne njeguju, to će ostati neovisni džepovi izvrsnosti i u konačnici će biti zasjenjeni i nadmašeni automatom za zabavu u cilju gomilanja novca.”

Davor Hrvoj

(Preuzeto iz Novog lista od 7. travnja 2019.)

Hits 173

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42