Review
Inciter je ime koje se najčešće veže uz jedan od najkvalitetnijih Metallica Tribute projekata u ovom dijelu Europe, a vjerojatno i šire. No, svatko tko sebe iole smatra metalcem, jako dobro zna da je Inciter i autorski trash metal band koji u svojoj 22-godišnjoj karijeri iza sebe ima 4 studijska albuma, Burned Out Cells (2006.), Salvation (2010.), From Within (2013.) i Inciter (2016.).
Against The Grain je najnoviji, peti studijski uradak, izdan ove godine, a koji će temeljito biti ispromoviran i odsviran u Hard Placeu u Petak 24.06. Potražite najavu sa detaljima na portalu.
Album je napravljen točno onako kako se i očekuje od Incitera. Žestoko, precizno, brzo i kvalitetno.
The Weight Of The World nas uvodi u album i iako traje preko 6 minuta, dojam je da je pola kraća jer sam jednostavno uronio u pjesmu. Možda je malo nezahvalno raditi usporedbe sa drugim bandovima, u ovom slučaju Metallicom, jer kao što sam ranije napisao, Inciter ima i svoj Metallica Tribute projekt, ali dijelovi ove pjesme su me odmah asocirali na Kill 'Em All album.
Better Off Dead me samo dalje lansira sve dublje u gušt koji se zove Against The Grain jednakom brzinom kao prethodna stvar, dok je The Sea Of Nothingness malo „povukla ručnu“ i „stisnula kočnicu“ ali je dodala na težini i žestini.
Četvrta stvar na albumu, istoimena Against The Grain je možda malo „svjetlija i rokerskija“ od prve tri, ali metalni zvuk je tu prisutan od početka do kraja, samo eto, možda je naglasak stavljen malo na nekakav moderniji rock/metal zvuk.
Into The Night je stvar koja kao da je ispala jednog albuma jednog prijespomenutog banda koji je jednog dana 1991.g. od milog djeteta nepovratno stvorio metalca koji sam danas. DA, referiram se na „The Black Album“ kako apsolutno svaki fan Metallice zove album Metallica. Progresija same pjesme, tekstovi, ritmika,riffovi i „wahwahične“ solaže jednostavno ne mogu nametnuti drugu asocijaciju.
Kad kvalitetan metal band napravi kvalitetan metal album, onda se nekako očekuje da je na njemu i barem jedna „laganica“ i instrumental. Dreamcatcher je ovaj instrumentalni dio „prekrižio sa liste“. Akustični uvod je svakako je laganiji i na prvu bi mogao prevariti slušatelja,ali se kasnije pjesma instrumentalno razvija u daleko žešćem smjeru. Nadopunjavanje žestokih riffova i solaža od strane Vedrana Cecelje i Daria Polovine, i vrhunskih bubnjarskih ritmova Alena Frljaka, popunjeno sa basom Željka Marjanovića ima efekt da ovaj osmominutni instrumental poželite još barem koji puta za redom poslušati.
Until We Meet Again je pretposljednja pjesma na albumu, i definitivno „čru laganica u metalnoj maniri“ . Dakle, standard kvalitetnog, usuđujem se reći i borderline vrhunskog studijskog metalnog uratka je zadovoljen.
The End Of The Line je upravo to, zadnja pjesma i „zadnja postaja“ na „metalno/muzičkom putovanju“ zvanom Against The Grain. Sama pjesma je možda malo skeptično negativna kroz svoje komentiranje uspona i padova ljudskog roda i svijeta, što bi se vrlo lako moglo usporediti sa svime što se danas dešava oko nas.
Osobno kao najomiljenije pjesme na albumu izdvajam The Weight Of The World , Better Off Dead i The End Of The Line, koje su me jednostavno nekako najviše „odvalile“.
Ono što je sigurno, dok je bandova poput Incitera, i uradaka poput Against The Grain, hrvatski metal je živ, zdrav, žestok i glasan, te se ne mora bojati budućnosti.
Ivan Šunić - Camaro
/
