Review
Kao kad kuhinja zamiriši bakinim kolačima nakon dugo vremena, takav me osjećaj obuzeo kada sam nakon dugo vremena čula glas Jima Reida na novom album the Jesus and Mary Chain. S nestrpljenjem i pomalo strahom(jer s njima nikad ne znaš), krenula sam u slušanje. Od prvog albuma “Psychocandy” iz 1985. braća su počela razvijati svoj animozitet koji je kulminirao užasnom posljednjom turnejom na kojoj su se tukli na pozornici i, pravo je čudo da su živi dočekali kraj turneje. Bijes koji ih je pokretao i učinio ih zvijezdama tadašnje alternativne scene postao je i njihov kamen oko vrata. Gotovo 10 godina kasnije, nakon što gotovo uopće nisu bili u kontaktu, ponovo su počeli pisati i skladati i 2017. Izašao je odličan album “Damage and Joy”. Bio je to ujedno i odgovor na pitanje - kako bi oni zvučali da se u stvari mogu složiti oko bilo čega. Iako ne skrivaju da su imali posebnu osobu zaduženu za njihovo mirenje tijekom rada na albumima nakon eskapada, stvar očito djeluje.
Danas, nakon idućih 7 godina, novi album “Glasgow Eyes” je tu. Sada su obojica braće zašla u šezdesete, no teme i zvuk i dalje prate teme s njihovih početaka: osjećaji se opisuju kroz slike iz narkomanskih dana. Takva je prva pjesma “Venal Joy”. I tu se već čuje čistiji zvuk, William je konkretniji u baratanju gitarom, manje je distorzija. Možemo to pripisati i godinama jer sada obojica imaju obitelji. Tome možemo pripisati i poveći broj političkih komentara i stanja u svijetu koje se provlače kroz pjesme, kao i naznake rata (Second of June), dok “American Born” i “ Mediterranean X Film” sadrže politički komentar običnog čovjeka i vrlo su blage za uho, melodične, s tim da potonja traje gotovo 5 minuta. Sve se vraća u JAMC normalu tek nešto kraćom pjesmom “Jamcod” u kojoj je i Williamova gitara opet dolazi više do izražaja, a cijela stvar opisuje mračnih 15 minuta karijere kada su se u Los Angelesu potukli na pozornici “House of Blues” i tako prekinuli odnose cijelo desetljeće. Naziv pjesme daje i razlog: J-A-M-C-O-D i mogao bi se raspisati kao Jesus And Mary Chain Over Dosed, no svatko tu kraticu može objasniti kako želi.
Osvrt na mlađe dana karijere i sadašnjeg vremena nastavlja se u “The Eagles and the Beatles” ponavljajući u pripjevu:
“I've been rolling with the Stones/Mick and Keith and Brian
Jones/Bill and Charlie have gone home/And I've been rolling with the Stones”.
Odraslo razmišljanje o materijalizmu donose u usporedbi skupocjenih stvari (shiny chandaliers, rockets, nuclear submarines…) sa svojim posjedovanjem 6 srebrnih žica gitare. Zvuk je ovdje prilično čist, glazba se melodiozno razvija i tek Jimov glas daje do znanja da se radi o JAMC.
Sveukupno osvježavajući album za obožavatelje benda, iako nema onog prepoznatljivog noisea; dovoljno je tu onog izvornog, sirovog JAMC zvuka, a tekstovi su postali smisleniji. Od 12 pjesama, nekoliko ih je tu da popune album, no one su uglavnom nadopunjene ženskim vokalom koji se nenametljivo preklapa s Jimovim i daje zanimljivost pjesmi. Ukoliko volite ranije radove benda, svakako dajte šansu i ovom album. Na njemu nećete čuti novi hit, no možete uživati u njemu, pa makar dok pečete kolače ili radite u vrtu.
Antonija Jelić
« Damage and Joy 
