MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Satellite Flight: The Journey to Mother Moon

Bookmark

Data

Released Veljača 2014
Format Albumi
Vrsta Hip-hop
Dodano Srijeda, 21 Siječanj 2015
Žanr Hip-Hop
Length 41:14
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2014
Etiketa Wicked Awesome, Republic
Edition details Produkcija: Kid Cudi, WZRD, Dot da Genius
Tags Kid Cudi Republic Records

Review

Iznenadno i bez puno najave te, začudo, čak i bez odgađanja, svima dragi indie reper Kid Cudi objavio je svoj četvrti po redu album, Satellite Flight: The Journey To Mother Moon. Ovaj album započeo je kao EP koji služi kao svojevrstan preludij/most prema zadnjem dijelu njegove Man On The Moon trilogije.

Nakon prošlogodišnjeg velikog razočarenja u albumu Indicud, prestao sam se nekako radovati Cudijevoj glazbi. Vidjela se promjena u njegovom stavu, postao je bahatiji, arogantniji, po svemu sve sličniji Kanyeu Westu, onu početnu mračnost u glazbi doveo je do te razine da zazvuči pretenciozno i "kulerski". Za razliku od Kanyea, Cudi ipak nije imao takve produkcijske sposobnosti, tako da jeIndicudostao minimalistički loše produciran poluproizvod. Žalosno je to, jer oba dijela njegove MOTM trilogije pravi su klasici moderne glazbe, čiste desetke suvremenog hip hopa, a i njegov kolaboracijski album sa Dot Da Geniusom na zajedničkom projektu WZRD bio je izvrstan album.

Očekivanja mi, dakle, nisu bila velika. I nisam bio razočaran. No nisam bio ni pretjerano oduševljen. Od deset pjesama na albumu, četiri su pjesme gotovo pa potpuni instrumentali namijenjeni da pokažu Cudijeve produkcijske vještine. Ovoga sam se najviše bojao jer su se ti trenutci na Indicudu pretvorili u neke od najpraznijih trenutaka njegove glazbe uopće. Međutim, pomak u produkciji se vidi, bolje je nego prije. Nema to, naravno, još uvijek previše supstancije, no barem nije amaterski kao prije. Repanja je također sve manje, jedino što bi se moglo nazvati odrepanom strofom nalazi se na Too Bad I Have To Destroy You Now i izvrsno je.

Nakon uvodnog "tweakanja" na Destination: Mother Moon, prva prava pjesma jeGoing To The Ceremony, nešto što se vrlo lako moglo naći naWZRDalbumu, a utjecaj dodatnog producenta kolaboratora Dot Da Geniusa jasno se čuje. I eto problema, pjesma zvuči kao nešto čemu uopće nije mjesto na ovom albumu.Satellite Flighttakođer je produkcijski slojevitija od većine ostatka albuma, a u usporedbi s ovim pjesmama (kao, uostalom, i s onima s prva dva albuma, čak i s Cudijevih mixtapeova) vidi se zapravo jednodimenzionalnost zvuka Cudijevih samostalnih produkcijskih uradaka.

Kao što sam spomenuo, nisu te pjesme na ovom albumu toliko loše. Izvrsno tako zvuče već spomenutaToo Bad I Have To Destroy You Now i kolaboracija sRaphaelom SaadiqomnaBalmain Jeans. Čak je i instrumentalReturn Of The Moon Man (The Original Score)stvarno odličan glazbeni komad koji uistinu zvuči kaosoundtrack za film. No ove pjesme zvuče kao tek demo verzije, njihovi su potencijali nedovoljno iskorišteni. I teško je tako slušati neku od ovih pjesama bez da se pomisli što bi tek bilo kad bi ih Cudi dao na trenutak u ruke nekom drugom producentu, čisto radi slojevitosti i razrade detalja. No u redu, posvetit ću se ipak sada komentiranju pjesama kao onoga što jesu, a ove spomenute su stvarno dobre.

Međutim, Internal Bleeding već je... ne znam stvarno što. Neki će reći da je iskrena, no meni djeluje kao čisto preseravanje. Cudiju nije potreban ovakav masakr po vokalnoj produkciji i pjevanje kao da je pijan da bi dočarao dubinu svoje tuge. Bar mu prije nije bio potreba.

Ipak, album je stvarno maestralno završen odličnom jezivom Troubled Boy, koja je nekakav suptilni pokazatelj tame koja očekuje Cudija u ostatku njegove avanture. Ajme, čak nekako i uspijeva učiniti vas pozitivno uzbuđenima za završetak trilogije.

Sve u svemu, napredak je vidljiv. Žalosno je samo što je to napredak jedino u odnosu na Indicud i što je i dalje miljama udaljen od prvijenca i drugog albuma. Ovako imam dojam da je u Cudijevoj diskografiji učinjen svojevrstan "reset", svakako nepotreban i žalostan. Lijepo je cijeniti svoje sposobnosti i raditi na sebi, no puno je ljepše to raditi uz pomoć drugih ljudi. I dobro, opet me ovaj album, kao i prethodnik, ostavlja u želji za Emileom, Plain Patom, Kanyeom Westom i ostalim bivšim kolaboratorima, no ovaj put bar pokazuje da bi se nešto dobro moglo izroditi iz tog završnog dijela toliko dugo očekivane glazbene trilogije.

A što se tiče samog ovog albuma, jasno se čuje da mu je namjena biti most između dva albuma, tako da samostalno i nije pretjerano jak, niti bi mu to, prema Cudijevim riječima, trebala biti svrha. I stabilan je to most, čak do te mjere da vam stvarno da osjećaj da će druga strana izgledati puno bolje.

Mislav Živković

Hits 623

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42