MC
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2024
Format Albumi
Vrsta Contemporary Singer/Songwriter / Adult Contemporary / Album Rock
Dodano Subota, 13 Travanj 2024
Žanr Pop-Rock
Length 51:46
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2024
Država Europa
Etiketa EMI
Catalog Number EMICD 2113
Edition details objavljeno: 12.4.2024.; producenti: Mark Knopfler i Guy Fletcher
Tags EMI Mark Knopfler Guy Fletcher

Review

Kako je nedavno Vlatko Stefanovski kazao, svaki gitarist ima svoj „otisak prsta“ po kojemu ga se može identificirati. Vlatku kao izvanrednom gitaristu i glazbeniku to je u neku ruku, osim dara, i posao. Meni kao običnom glazbenom konzumentu tako ne može ispod radara proći gitarski rukopis Marka Knopflera, meni (a nadam se i mnogim drugima) „bijelog gitarskog maga“.

Mark Knopfler izgubio je svoje vlasište, no sive su mu moždane stanice uz pomoć magičnih prstiju još uvijek u stanju realizirati nezaboravnu kombinaciju hipnotičko/umirujuće/nostalgične, naizgled „jednostavne“ glazbe koja se može smatrati čistom ezoterijom, dnevnim antibiotikom koji anulira svako loše rapoloženje i izaziva uvijek pozitivne refleksije bez obzira na slušateljeve godine i preferencije. Pjesme su to koje odišu mirnoćom, određenom ranjivošću, srećom i staloženošću jednog prekaljenog, odavno verificiranog i iskusnog glazbenika kojemu se nigdje ne žuri u dnevnim šetnjama po njegovom već odavno isprofiliranom glazbenom putu.

Probrano društvo na ovom albumu sačinjavaju: Guy Fletcher (stari prijatelj, jedan od dvaju klavijaturista iz postave Dire Straitsa), John McCusker (multiinstrumentalist s naglaskom na violini, inače član Battlefield Banda), Michael McGoldrick (specijalist na irskoj flauti, bodhranu, akustičnoj gitari) i Greg Leisz (gitara, banjo, dobro, mandolina, steel gitara), Glen Worf (priznati session glazbenik na basu), Ian Thomas i Danny Cummings (udaraljke), te sestre Emma i Tamsin Topolski kao prateći vokali.

S obzirom na glazbenike i njihov instrumentalni „arsenal“ s lakoćom se nameće sugestija da bi ovaj album mogao imati sličan narativ poput mnogih uspješnih ili manje uspješnih albuma, znanih pod imenom „plugged in“.

Mnogo je godina prošlo od pojave Dire Straitsa, njihovi obožavatelji s tugom su se oprostili od jednog zaista posebnog benda, no istovremeno su se „zakleli“ na vjernost njihovom gitaristu i glavnom vokalu. I ta ljubav traje i traje, s očitim razlogom, znajući pri tome da je stadionski rock Dire Straitsa šaptom pao i prešaltao se na blues/country/americanu u izvedbi legitimnog nasljednika benda.

Na ovom albumu majstor Knopfler u ruku je uzeo glazbenu paletu iz koje su u optimalnim pastelnim i toplim tonovima realizirane konstrukcije pune očaravajućeg sedativa koji treba konzumirati bez lječničkog recepta u slobodnim količinama. Svaki segment ovog albuma ima „glavu i rep“, od diskretne i perfektne instrumentalizacije, preko suvisle lirike i primjerene melodičnosti, pa do poznatog Knopflerovog gitarskog „otiska prstiju“. Odličan je to glazbeni pokus u kojemu dva naoko neopasna elementa (zvuk i riječ) tvore snažan „otrov“.

Ovaj album je iskreno rečeno autorov amalgam tradicionalnih američkih glazbenih vrijednosti zbog kojih se neće specijalno uzrujavati zbog eventualnih negativnih kritika koje bi poljuljale njegov zacrtani glazbeni svjetonazor i u ovom slučaju iskazan kroz kratke glazbene formate u kojima se naizmjenično u prvom planu izmjenjuju Knopflerova gitara i uvijek prepoznatljiv vokal koji ne gubi uobičajenu modulaciju.

Odrekao se Knopfler Gargantuovskih gitarskih solaža iz ere matičnog mu benda; sada svoj mir i zadovoljstvo pronalazi u minijaturama koje ponekad otkrivaju ili skrivaju neke drukčije panorame. A pri spomenu na te minijature neizbježno mi u sjećanje dolazi nezaboravna Vlatkova u Gibinnom „Divjem cvitu“.

Album otvara pomalo prpošna (u odnosu na ostatak materijala) „Two Pairs Of Hands“, pomalo u stilu J.J.Calea, u kojoj Knopfler doslovce demostrira što par ruku može postići prebiranjem po vratu gitare, dok u pozadini lagano prede steel gitara.

Rasni folk/country s neizbježnim ženskim back vokalima i zaraznim refrenom uvod je u neforsiranu melankoliju kojom album obiluje i koja se s lakoćom pretače u sljedeće pastoralne idile u kojima jedno od istaknutih mjesta pripada pjesmi „Tunnel 13“, tipičnoj west side priči o dvojici braće koji pljačkaju vlakove. Obzirom na ujednačenost materijala treba ipak biti pošten, te istaknuti da pjesme ipak nemaju obilježja klišeja.

Inače, primjetna je Knopflerova opsesija vlakovima počevši od same omotnice, preko spomenute „Tunnel 13“ i „Before My Train Comes“. Vlakovi kao simbol putovanja u potrazi za istinom, mirom, za unutrašnjom promjenom, za novim iskustvima i pustolovinama.

Istovremeno, može li se rijeka iz samog naslova albuma smatrati svojevrsnim Knopflerovim očišćenjem, njegovim (kao i općenito čovjekovim) postojanjem i protjecanjem s uzastopnim nizom želja, osjećaja i nakana.

Ukratko, ovo je – barem po meni – jedan od bezvremenskih albuma, prepun mjesta za slobodno formiranje mašte i uživanje u istoj.

A zaključio bih ga s konstatacijom: „The Local Hero Is Back“.

Đorđe Škarica

Hits 329
Down the Road Wherever « Down the Road Wherever Mark Knopfler Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



$ich+Dvorac u Klubu kulture


Mortal Kombat na kućnom pragu


Rod Stewart u Ljubljani


Zagrebački kultni klub ugostio mlade nade glazbene scene


Još jedna uzbudljiva večer Vrela zvuka: Magalí Sare i Manel Fortia


Gipsy Kings ispunili zagrebačku Arenu latino zvukovima


Galerija fotografija: Foncedalle, GØK2, Host Unknown


Krankšvester tradicionalno odlični u Vintageu


Chris Botti potvrdio svoju veličinu


Valhalla MUF 2024.


Symphonika On The Rock i treći put u Lisinskom


U klubu Boogaloo održan ZMF Media dan


Camille Bertault Quintet oduševio Tvornicu


Sjajan koncert The Tiger Lilliesa u Kinu SC


Trap Takeover na jednu večer preuzeo Kutinu


Zadruga rasturila u rasprodanom Hard Placeu


Songkillers nastupili u Tvornici


Kries u Boogaloo – autohtona hipnotička etno psihodelija


Urban&4 uz gudački orkestar nastupili u Šibeniku


“Ne igraj se s vatrom, slušaj ju!”