Resolution

Review

Resolution je sedmi album Lamb of God, a taj broj predstavlja dugovječnost i upornost ovog benda. Lamb of God jedan je od rijetkih preživjelih predstavnika ere New Wave of American Heavy Metal, i dalje zvuče bijesno i moćno, i znaju kako se radi groove metal. Ovaj album čak zvuči snažnije nego Wrath, prethodnik Resolutiona iz 2009. godine. Taman malo jače, s naglaskom na riffove i klasične heavy metal elemente.

Ovo je album kakvog može snimiti samo iskusan bend koji se nije razvodnio i nije počeo snimati albume robotski. Jedan od najboljih detalja je zvuk, jer Resolution zvuči kao da ga je snimao live bend, sirovo, bez velike produkcije, poliranja zvuka ili previše programiranja. Zvuči kao da se skupila ekipa doživotnih metalaca koji vole i znaju što rade, a ono što su napravili je jedan krasan paket bijesa koji se sluša u komadu. Oni koji poznaju ovaj bend od prije, čut će neke sličnosti između ovog albuma i Sacrament (2006.) i Ashes of the Wake (2004.).

Naravno, ovo je veteranski bend, stoga ima mnogo predvidljivih trenutaka, ali to nije nužno loše. Straight for the Sun otvara album agresivno i čitava stvar nastavlja u istom tonu, uz neke trake koje se ističu, poput Desolation, Ghost Walking, The Undertow i Insurrection. Ono gdje Lamb of God dokazuju svoju veličinu i raspon su pjesme poput zadnje na ovom albumu, King Me. Kao pečat na kraju, King Me pruža gotičku, simfonijsku atmosferu, s vokalom Randyja Blythea koji se utapa u glazbu. Odličan je to završetak, kulminacija albuma krcatog crnilom izraženim kroz četrnaest pjesama koje nisu previše komplicirane, ali zvuče silovito. Jedno je sigurno, Lamb of God nemaju slabih trenutaka, a ako ste u blizini njihovog koncerta, nemojte propustiti priliku da ih provjerite uživo.

Vuk Oreb