Review
Pravo slavlje Aquariusa ne može proći bez Mayalesa. Kao ona svijetla točka koja svijetli malo jače od ostalih (koje također svijetle mnogo jače od bilo čeg hrvatskog) stoji ova skupina koja se javnosti predstavila tek jednim, ali i više nego dovoljnim albumom. Ispod kabanice Mayalesa su izašli Valerija Nikolovska i Kristijan Beluhan, oboje cijenjeni negdje daleko od hrvatske estrade, Valerija u inozemstvu, Kristijan u kazalištu. Za svojih 15 godina Aquarius je podsjetio na monumentalno djelo Mayalesa Svima želim raj za sve te nasljednika, Beluhanovo Skretanje.
Acid i funk jazz osnove na kojima je izgrađen Svima želim raj za sve je hrabar iskorak u devedesetima i odgovor na dance scenu koja je privlačila pozornost javnosti. Svima želim raj za sve je nasuprot takvih izvođača imao slabašne prodaje, no s vremenskim odmakom je jasno kako stvari stoje. I dok Mayalesi danas ostaju vrh glazbene ponude ovih prostora s kojima se svaki novi moderni pop/jazz izvođač uspoređuje (i gotovo uvijek biva proglašen inferiornim) scena koja je tad bila obožavana je sastavni dio tek polovnih treš partija na koje idu tek oni koju drugu vrstu glazbe ni ne poznaju.
Uz to što je postala najveći hit, Od ljubavi uistinu i jest najbolja pjesma albuma. Hitoidnost (ali za neke druge svjetove) su održale i Kada hodam i Mogu i sama dok je veći dio ostatka tvrd orah namijenjen glazbenim sladokuscima odraslima daleko od komercijalne glazbe ili barem naučenima da prihvaćaju njeno postojanje, no ne pridaju joj previše pozornosti. Produkcijska palica Petra Beluhana je barem jednom hrvatsku glazbu dovela na takvu poziciju gdje se smatra vrhunskom bez komentara poput onih Za naše uvjete i sličnih. Album je malo predugačak i bez višestrukih verzija pjesama se moglo, no to ne umanjuje veličinu ovog kultnog djela.
Pitanje je ipak, je li ovom albumu trebalo pridružiti solo album Kristijana Beluhana. Radi se o jako dobrom albumu, ali taj album nije u rangu Svima želim raj za sve niti je obilježio 15 godina Mayalesa. Radi se o više o pop albumu s nekim jazz primjesama koji zvuči jako glatko i lijepo no neće ponoviti uspjeh Mayalesa, dvije godine nakon izlaska je to i više nego jasno. Naizgled kreativna mješavina i nije toliko kreativna da bi nadmašila matični bend, ali je zasigurno dobar Beluhanov početak.
Backup Svima želim raj za sve je nešto što bih svima poželio. Beluhanov uradak i nije toliko potreban. Iako su Istina i Pčela odlične, ne mogu se mjeriti s Od ljubavi ili Kada hodam.
/
