Serenade To Highland Park

Review

Highand Park je kvart u Los Angelesu koji je toliko prirastao srcu američkom gitaristu Dougu MacDonaldu da je odlučio posvetiti mu svoj novi album. Snimio ga je u triju s pouzdanim i verziranim glazbenicima: kontrabasistom Mikeom Flickom i bubnjarem Paulom Kreibichom, što je tek jedna od kombinacija s kojima djeluje kao vođa sastava. Očito je da se radi o dugogodišnjim suradnicima koji se poznaju u dušu. Naime savršeno su uigrani, prožimaju se, intuitivno ulijeću jedan drugome, izazivaju, oskluškuju, vrebaju... Kao da se radi o nekom nadahnutom nastupu u malom klubu, pred natiskanom publikom koja gotovo može dodirnuti glazbenike i svakako se uključiti nekom upadicom koja pokreće. Glazba je to koja se naslanja na staru školu jazz gitarista, onih koji su djelovali u 1950-ima, kao što su Barney Kessel, Herb Ellis ili Tal Farlow. Sviraju nježno, mekano, prozračno, baršunasto, kao da rukama klize po onoj pahuljastoj tkanini koju uživate dodirnuti, priviti ju uz lice. Idealna je to glazba za neku romantičnu večericu, ali i pažljivije slušanje. Sjajno swingaju, ritam je čvrst i poticajan, a sola razbarušena i poletna. U takav ugođaj, uz dvije MacDonaldove skladbe, sjajno se uklapaju neki od onih zaraznih jazz i ne samo jazz standarda koji vam se uvuku pod kožu i koje ne možete izbaciti iz misli ni u snu: “You Stepped Out of a Dream”, “Manha de Carnaval”, “Days of Wine and Roses”, “More Than You Know, “Brazil”, “They Say It's Wonderful” i druge.

Davor Hrvoj