MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2021
Format Albumi
Vrsta Hard rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Utorak, 01 Lipanj 2021
Žanr Pop-Rock
Length 29:03
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2021
Država Europa
Etiketa Sony Music / RCA
Catalog Number 19439872892
Edition details objavljeno: 19.3.2021.; producenti: Måneskin i Fabrizio Ferraguzzo; snimano: Mulino Recording Studio, Acquapendente
Tags Sony Music RCA Måneskin Fabrizio Ferraguzzo

Review

Nadam se da vaš omiljeni glazbeni portal nikad neće posvetiti ni trunka pažnje i prostora komentiranju „pjesama“ (čast rijetkim i slučajnim izuzecima) s Eurovizije, osim u slučaju ovogodišnjeg pobjednika, talijanskog rock benda koji je svojom pobjedom na tom sve više političkom i trgovačkom natjecanju elegantno nadišao Pierre de Cubertinovu misao: „Važno je sudjelovati“.

Trasa uspjeha ove rimske četvorke baš i nije jedinstvena niti originalna: od uličnih svirača preko pobjede na talijanskom X faktoru (obradili su pjesme „Chosen“ i „Beggin“) pa do nametanja svog glazbenog svjetonazora sublimiranog u frazi „mladi i žestoki“, kojim su bacili zanimljiv izazov uglavnom sterilnom sanremovskom poimanju kvalitete potrebne za sudjelovanje u eurovizijskom glazbenom formatu.

Očito je ovaj za njih veliki energetski iskorak prema uspjehu od ulica Rima do Rotterdama za njih bio „piece of cake“.

Njihov nastup, kao i životna filozofija u kojoj se ne libe otvoreno pričati o seksu i seksualnosti, nisu „sjeli“ baš svima; Bjelorus Grigoryj Azarenok proglasio ih je pervertitima, homoseksualnim degenericima. Nekima su Damianov ogoljeni torzo, visoke potpetice i šminka bili dodatni trn u oku, no bolje i takav izgled nego onaj s fetom pršuta na čelu.

U njihovoj glazbenoj prtljazi bilo je mjesta i za posprdne izjave glede njihova rada, poput: ”Niste rock bend, već obična imitacija”; Vaša glazba je za djevojčice”. I nakon uspjeha lome se koplja u rodnoj im domovini, neki ih smatraju mainstreamom made in Italy, drugi njihovu glazbu svrstavaju negdje na tragu Arctic Monkeysa uz mnoštvo pozitivnih komentara o njihovom fizičkom izgledu i ponašanju na pozornici.

Za ime benda zaslužna je Victoria de Angelis, Dankinja po majci (svira od svoje osme godine): Måneskin u prijevodu s danskog jezika znači mjesečina. Osim nje u bendu su Thomas Raggi na gitari, Ethan Torchio na bubnjevima te Damiano David kao glavni vokal, nakon pobjede na Euroviziji obožavan od mnoštva pripadnica ljepšeg spola (pa i onih preko 40 godina) ne samo zbog svojih vokalnih, već i fizičkih predispozicija. Svjestan toga, sasvim otvoreno kaže: „Ionako sam slobodan, pa sam otvoren za sve“.

Prije eurovizijskog uspjeha dodatnu inspiraciju za svoj izražaj i nadopunu svoje glazbene srži potražili su u Londonu, spoznavši da za rad nisu nužni nikakvi vanjski vizualni efekti. Svoju glazbenu viziju izbrusili su detaljima kojima su dokazali da talijanska glazba (uz još niz drugih domaćih bendova) nije tek puko reproduciranje koncepta mandoline i bel canta. Njihova glazba koja počiva na tradicijama 70-ih (uzori su im Led Zeppelin, Fleetwood Mac, Nirvana, Radiohead) ipak je solidan amalgam prošlosti/sadašnosti lišen nostalgičnosti kojim je izbjegnut tipičan talijanski koncept dobrog dječaka plavih očiju, koji ne psuje i ne puši.

Sve to samouvjereno potvrđuju pjesmama sa svog drugog albuma punima buke i bijesa, neslužbenim atributima koje svaki mladi i pošteni rock bend treba iskreno posjedovati. Album je zamišljen kao prvi dio projekta kroz kojeg bi bend trebao evoluirati, proširivati svoje glazbene horizonte u, za sada nepoznatim pravcima. Sam naslov sugerira kazalište kao jedno dosadno mjesto ako na sceni nisu ljudi sa svojim životnim pričama, stavovima, već samo glumci. Jesu li Damian i društvo glumci ili ljudi određuje budućnost koja će ili potvrditi njihov identitet ili razotkriti eventualnu glumačku pozu. Prema izjavama benda htio se postići ekvivalent s nekadašnjim bootleg izdanjima u kojima su dominirala neformalna okupljanja i svirka u živo.

Ono što je trenutno predočeno kroz svega 8 zastupljenih pjesama su pršteće gitare,fini riffovi, masni bas, bubnjarske minijature koje opsjedaju čula poput stršljena. Nije se moglo izbjeći ni uvrštavanje par potrebnih i uobičajenih laganica koje kao amortizeri smiruju stalno prisutan žar kako u notama, tako i u versima.

Brzi i žestoki, kako sami kažu, svoj pomalo punkerski bijes ne usmjeravaju u svađe s bilo kime i bezrazložno, već je to bijes usmjeren ka stvaranju revolucije, razaranju stereotipa, ukazivanju na slijepe kolosjeke kojima ovo društvo neupitno klizi.

Produžena verzija pobjedničke „Zitti e buoni“ (u prijevodu „tihi i pristojni“) s kojom su na festivalu u Sanremu stekli pravo sudjelovanja na Euroviziji zasigurno je jedan od glavnih zgoditaka na talijanskom glazbenom tržištu (neki je već pangerično svrstavaju u anale talijanske glazbe), što svojom energijom, na momente psihodeličnom aurom, što kristalno jasnom i snažnom porukom o onima koji žele unovčiti svoju jedinstvenost bez obzira jesu li marginalci. „Nismo svoje pameti, ali smo ipak drugačiji“ pjeva Damian iz petnih žila poručujući onima drugima da budu tihi i pristojni/poslušni.

„Coraline“ je prva balada/polubalada koja svojim ljenim minimalizmom s početka, sa asocijacijama na napolitanski etno štih prije prerastanja u žešće vode, priča o mladoj djevojci koja zbog svoje čistoće i krhosti nije pronašla svoje mjesto pod suncem.

„I Wanna Be Your Slave“ (prva od dvije otpjevane na engleskom jeziku) plesni je uradak s eksplicitnim pitanjima o seksu i seksualnosti, dok druga, „For Your Love“ nastavlja pitanjima o nesputanoj seksualnoj fantaziji.

Završetak njihove druge glazbene avanture završava rasnom laganicom „Vent' Anni“, punopravnim nasljednikom odlične „Torna a casa“ s prvijenca „Il ballo dela vita“ koja posjeduje sve atribute rock balade: finu melodiju, učinkovita gitarska sola i sasvim solidnu podršku ritam linije. Damian pjeva o dilemama mladog bića: “dvadeset mi je godina tek, stoga se ne šokiraj što iz svega pravim dramu / strah me je da ću svijetu ostaviti samo svoj novac / da će se moje ime izgubiti među mnogim drugim / imam dvadeset godina i već se ispričavam zbog pogrešaka koje sam napravio / težak je put ako su pogledi usmjereni samo prema nebu / stoga izaberi samo ono najvažnije / izaberi ljubav ili dijamante, demone ili svece.“

Uspoređujući prvijenac obojan prepoznatljivim i ne baš uvjerljivim medenim pop/rock premazom s njegovim nasljednikom, vidljiv je odmak prema angažiranijim versima i žešćem glazbenom formatu, što je obečavajuće za slušatelje, obvezno za daljnju progresiju ovog mladog benda.

Đorđe Škarica

Hits 800

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma