Now

Review

Graham Nash

„Teško je, gotovo i nemoguće, za većinu ljudi misliti drugačije nego u stilu svog vremena“.

Ovaj aforizam Bernarda Showa itekako se može primjeniti na jednog od četiri glazbena mušketira koji za svoje vokalne harmonije i nisu imali ozbiljniju konkurenciju (osim možda vokalnih dometa Johna Phillipsa, Dennya Dohertyja, Michelle Phillips i Cass Elliot – poznatijih kao The Mamas & Papas).

Prošlo je sedam dugih godina od prethodnika Graham Nashovog novog studijskog albuma, indikativno nazvanog „Now“.

Bitne razlike između „tada“ i „sada“ gotovo da i nema, što potvrđuje gore navedeni aforizam. Stilski je to njegov emocionalni i svjetonazorni glazbeni panoptikum koji je zastupljen i na prethodniku. I ne samo na njemu, jer velika je sličnost u glazbi Grahama Nasha iz 70-tih godina i one sadašnje, uz napomenu da su aktualne pjesme posložene s ukusom i s primjerenom prohodnošću cijelog materijala.

„This Path Tonight“ je iznjedrio autorovu životnu intimu, brodolome, nagomilano iskustvo kroz osebujnu, iskrenu i intezivnu kreaciju. Za istog je sam autor kazao da je to priča o životu čije nepredvidljivo putovanje različitim stazama zna voditi na ponekad nezamisliva mjesta. Mišljenja sam da je „This Path Tonight“ bio početak, ujedno i kraj koji je ustvari opet početak njegovih životnih avantura obučenih u glazbeno ruho.

Ne bi se reklo s naslovnice da Graham Nash ima 81 godinu, mišljenja sam da je on jedan od onih ljudi koji će u restoranu radije baciti pogled prema ženskom osoblju nego na jelovnik. Dok se drugima teško dignuti iz kreveta, ovaj Englez mekanog i prepoznatljivog vokala kojeg su neki smatrali najslabijom karikom benda CSN&Y, neumorno nastavlja stvarati, makar sa vremenskim odmakom. Očito je da Graham Nash nije od onih glazbenika koji svoju glazbenu prošlost gledaju u retrovizoru, svjestan je da u svom glazbenom bivstvovanju još nije rekao: dosta je bilo, moja glazbena misija još nije okončana. A bio je to dugačak i mukotrpan put od „Carrie Anne“ velikog hita njegovih Holliesa do „Marahkes Express“, jedne od najizvođenijih pjesama CSNY-a.

Album „Now“ djeluje kao prepisano iskustvo, gotovo kao simetrična matrica albuma „This Path Tonight“, iako ga autor smatra najintimnijim od svega što je napravio. Još se nije oporavio od svog ljubavnog brodoloma, životnim nevoljama treba nadodati i gubitak svog najboljeg prijatelja Davida Crosbyja, s kojim se najbolje vokalno slagao, s kojim je svojevremeno stvarao nezaboravne harmonije.

Ujedno su (očekivano obzirom na nagomilanu životnu mudrost) na ovom albumu zastupljene brige oko ekologije, kao i određene političke poruke.

Jednostavnost, bolje rečeno relativna jednostavnost iskazanog materijala kojeg apsolutno možemo svrstati u folk tradiciju, ustvari je iskrena sofisticiranost koju nije lako osmisliti, formirati i realizirati.

Otvarajuća, rokerska „Right Now“ posjeduje određene konotacije na bukvar CSNY, sa finom steel gitarom ala Steven Stills, pozadinskim zvukom klavijatura te sa porukom: „Here I Am/Still living my life/Right Now“.

„Love of Mine“ nježna je balada obojana ranim Beatlovskim harmonijama, prema kojima posežu (ipak u većini slučajeva bezuspješno) mnogi autori. Poštovanje prema njihovom opusu (možda sasvim slučajno) nastavlja se u Eleanor Rigbyjevskom riffu s kojim gudači započinju (i nastavljaju kao lajt motiv) „I Watched It All Come Down“.

„Stars and Stripes“ introspektivno je pitanje i Grahamova briga za činjenicu da je ovaj svijet očito u kaosu. „Just tell me the truth, stop lying and stop trying to create division between people all over the word, just tell me the truth“ poručuje ironično/zabrinuti Graham Nash. Očito je da ne postoje samo dvije Hrvatske, kako opasno poručuje AP.

„In a Dream“ sanjiva je klavirska balada obogaćena gudačima, evokativna suita na člana Animalsa, Alana Pricea, koji je napisao tu klavirsku temu upotrebljenu u filmu „O Lucky Man“.

U „Golden Idol“, Graham koji politički ne preferira Republikance komentira poznati događaj (upad u američki Kongres) koji je dobrano uzdrmao američku demokraciju, često puta predstavljanu kao „perjanicu slobodnog svijeta“.

Kao da su se Everly Brothers nanovo aktivirali u sjajnoj „Buddy's Back“, još jednoj od malobrojnih zastupljenih pjesama iz rock spektruma, očitoj posveti Buddy Hollyju i sretnim počecima rocka kada se sviralo više iz srca, manje zbog novca. Vokalnu potporu dobio je u glasu Allana Clarka, jednog od osnivača Holliesa, benda kojem je spomenuti Buddy Holly bio veliki uzor.

U stvaranju ovog albuma sudjelovali su klavijaturist Todd Caldwell, njegov vjerni glazbeni drug i producent; gitarist Shane Fontayne, inače producent albuma „This Path Tonight“, još jedan gitarist Thad DeBrock; bubnjar Toby Caldwell; te basist Adam Minkoff.

Graham Nashova glazbena kaligrafija koja nanovo dovodi u modu sofisticirane melodije uz bogate vokalne harmonije uvijek je dobrodošao lijepo upakiran dar. S nestrpljenjem čekamo neku njegovu sljedeću glazbenu iskru.

Đorđe Škarica