MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Iluzija

Bookmark

Data

Released Studeni 2019
Format Albumi
Vrsta Funk / Pop rock
Dodano Četvrtak, 28 Studeni 2019
Žanr Pop-Rock
Length 51:30
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2019
Država Hrvatska
Etiketa Menart
Catalog Number BLV6956064
Edition details Datum objave: 19. studenoga 2019.
Tags Elvis Sršen NoA

Review

Elvis je mladi glazbenik rođen u Opuzenu, svoju glazbenu sadašnjost i budućnost (pretpostavljam) veže za Split u kojem je uz pomoć vrsnih glazbenika Jana Ivelića – Pele, Mira Alduka  i Ante Jurinovića (inače svi odreda sviraju u splitskom bendu free jazz orijentacije Waveform) kvalitetnom svirkom obogatio splitsku klupsku scenu djelujući pod imenom Noa & Funkblasters. Iz samog imena s lakoćom se isčitaje njegova glazbena preokupacija, te gotovo idolopoklonstvo prema glazbenoj ostavštini Rogersa Nelsona, svima poznatijeg pod imenom Prince. Čvrsti dokaz toj tvrdnji nalazi se u tetovaži Princeovog svima dobro poznatog simbola na Elvisovoj desnici.

Noina glazbena prekretnica na bolje zbila se 2015 godine sudjelovanjem na Rockoff festivalu sa pjesmom „Sve što želim“. Uslijedile su „Budi tu“; „Iluzija“, da bi se svojevrsna kulminacija očitovala u duetu sa Ivanom Kindl u pjesmi „Mi“ (Zagrebački festival iz 2017 godine).

Prošle godine  NoA ( u značenju Božji poslanik) se zaista može pohvaliti suradnjom u pjesmi „Okovi“ sa članovima Princeovog benda New Power Generation (nastupati će u Tvornici u prosincu i to će biti najbliži kontakt s Princeovom ostavštinom, stoga ne propustite tu poslasticu).

Prije par dana objavljen je album na kojem je NoA sublimirao je sve svoje glazbene vizije i ljubavi u društvu Jana Ivelića na bubnjevima, Ante Jurinovića na basu (inače jedan od najtalentiranijih mladih basista), Zorana Jaeger Jexa (The Bastardz), Mira Alduka (Waveform) , Damira Rakića (Čuvari svirala) na gitarama, Mladena Baučića Bauča na saxu, Luke Brodarića na basu. Posebno treba napomenuti i sudjelovanje session glazbenika: Michael Bland na bubnjevima, Sonny Thompson na basu (članovi New Power Generation),te  vokalnu pomoć Ivane Kindl, Antee Žure, Leae Mijatović. I da, NoA svira klavijature i pjeva.

Otvarajući na neki način bakin ormar iz kojeg je iskočio „stari“ ali uvijek poželjan za slušanje  glazbeni pravac determiniran prvenstveno zabavom koja ipak zahtjeva sinergiju ritam sekcije bez diletantizma ili osrednjosti, NoA nam je na svom prvijencu kroz autorski materijal ponudio osim njegove stare ljubavi – funka („Ti si ta“, „To više nije to“) kombinaciju pop/rocka („Pogled kao plamen“, „Trag“; „Mi“ uz sudjelovanje Ivane Kindl) uz par nezaobilaznih balada („Sve što želim“; „Okovi“; “Moja“ (sa himničkim refrenom i uz sudjelovanje Gospel zbora u sastavu Julijana Vujević, Marina Antunović, Marta Čalo, Mirjana Cokarić i Stjepan Sekelez), te par skoro rasnih disko momenata („Iluzija“ u kojoj NoA svira sve instrumente, i „Ritam ljubavi“).

Kuriozitet vezan uz posljednju pjesmu s albuma „Pusti me da sanjam“ sadržan je u činjenici da je to jedan od njegovih najranijih radova, nastao u prošlom stoljeću.

Još jednu baladu „Budi tu“ NoA je svojevremeno ponudio Oliveru na što je dobio otprilike ovakav odgovor: „Aj nije loše, ali nije to za mene“. Čeprkajući po njegovoj kajdanki lako je pronaći pjesmu istog naslova, uz napomenu da je autor Oliverov kućni skladatelj, Zdenko Runjić.

Njegov funk svojevrsni je  nastavak svijetle tradicije koju je svojom originalnom „ludošću“ trasirao za sva vremena enfant terrible splitske glazbene scene, jedan i jedini Dino Dvornik.

Zaista je teško ponoviti Dinovu otvorenost, nekonvencionalne postupke, njegovu životnu neovisnost koji su rezultirali jedinstvenim nusproduktom njegovih neurona. Siguran sam da NoA to i ne pokušava, dovoljno je inteligentan da se neće  postaviti kao lučonoša tog žanra, funka je bilo i biti će ga u svim svojim derivacijama (electro funk, rock funk, metal funk,G funk), no treba iskreno priznati da je NoAin  funk  više nego korektan, iskren, kreće se u zadanim postulatima te forme, asocirajući ponekad i na onaj kojeg nam prezentiraju Songkillersi uz činjenicu da je bravurozno i moćno odsviran.

Sudbina ovog mladog autora unatoč obilju sasvim solidnog materijala, unatoč odabiru vrsnih glazbenika, unatoč sposobnosti pisanja melodičnih pjesama, unatoč dobrom aranžerskom i producentskom radu neće kročiti (makar on to zaslužuje svojim entuzijazmom i upornošću) na panoramski kotač koji ga može odvesti na glazbene vrhove počesto zauzete, ne kvalitetom, već dirigiranim odlukama ponekad iz domene zavjera, no isto tako neće dotaknuti dno. Što je potrebno za izlazak iz sredine, e to je tema neke druge priče na koju djelomično može utjecati i sam glazbenik. Nažalost, to je za sada njegova realnost.

NoA osim ovih 13 zastupljenih pjesama u svojoj kajdanki ima puno veći broj, pa pomalo čudi i neuvrštavanje furiozne „Ludnica“ (podsjeća na Dinovog Manijaka) ,a koja bi po mom skromnom mišljenju dodatno injektirala dodatnu energiju ukupnom, ipak „mekom“ sadržaju prvijenca.

U svakom slučaju ovo je sasvim logičan presjek Elvisove karijere.

 

Đorđe Škarica

Hits 541

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42