A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | The Visions of Trismegistos | 4:48 | ||||
2 | Seven Rules of Fate | 2:40 | ||||
3 | Faustian Rites | 3:40 | ||||
4 | Neptune Descent | 5:22 | ||||
5 | Scorched Deaths | 4:28 | ||||
6 | Dead Temples | 3:23 | ||||
7 | Thanasos | 3:34 | ||||
8 | Zealot Reign | 4:43 |
Metal je s nama već više od pedeset godina, a određeni, ekstremniji žanrovi čija se eksplozija dogodila kroz osamdesete, također broje svojih već 35-40 godina postojanja. Nije se stoga teško zapitati što još poneki žanrovi mogu ponuditi slušatelju, a da nije čuo već tisuću puta. I još dok su određene vrste metala sklone eksperimentiranju sa zvukom, druge se drže svojih žanrovskih obilježja kao pijani plota. Thrash metal vjerojatno je najbolji primjer ovoga. Žanr za koji će se većina složiti da je svoje zlatno doba imao baš u osamdesetima kada je snimljen velik broj klasika koji se i dandanas smatraju za zlatni standard te ima jasno definiran zvuk. Ipak i unutar tih žanrovskih okvira, čak i nakon tolikog broja izdanih albuma, ugodna su iznenađenja još uvijek vrlo moguća.
Iako Norvešku najviše vežemo uz black metal i drugi su žanrovi dobro zastupljeni, a među njima i vrlo kvalitetna thrash scena, a naše današnje mušterije Nekromantheon jedni su od predvodnika te scene. Osnovani 2005. godine vrlo su brzo postali zapaženi, a drugi im je album hvaljeni “Rise, Vulcan Spectre” iz 2012. godine obavezna lektira za poklonike žanra i jedan je od ponajboljih thrash albuma 21. stoljeća. No, iz ovog ili onog razloga, grupa radi pauzu od devet godina sa izdavanjem novoga materijala te samo bilježi pokoji nastup na festivalima i napokon, tek ove godine, izdaje svoj treći album “The Visions of Trismegistos”.
Nakon tolikog proteklog vremena uvijek je pitanje može li bilo koja grupa zadržati onu energičnost i snagu pokazanu na prvim izdanjima. Nekromantheon ne samo da to čini, nego vrlo uspješno razrađuje svoj raniji zvuk te odmah od prve pjesme album ubacuje u višu brzinu i ne posustaje niti jedne sekunde svojih skoro 33 minute trajanja. Kao što smo više puta ponavljali, metal počiva na svemogućem rifu, a to je posebno vidljivo u thrashu koji bez gitarskog rifa ne bi ni postojao. Ove pjesme pucaju po šavovima od količine rifova, a njihova je energija toliko obnavljajuća da bi ih trebalo propisati kao terapiju.
Relativno kratko trajanje samoga albuma svakako pomaže osjećaju da grupa nema potrebu komplicirati stvari i to se potvrđuje već od prve, naslovne, pjesme “The Visions of Trismegistos”. Klasični udar thrash metala gdje se na uvodnu melodiju nadovezuje ultrabrzi rif, oružje je koje Nekromantheon koristi na savršeni način. Gitarist i vokalist Arild Torp pokazuje svoje zavidne sposobnosti i njegova je gitara vrtlog koji nikada ne staje, a otrovni vokali su fantastična pratnja konstantnom udaru gitara, basa i bubnjeva. Drugdje, pjesme poput spektakularnih “Faustian Rites” i “Neptune Descent” pokazuju napredak koji je grupa postigla u međuvremenu i koliko su usavršili svoje kompozicijske sposobnosti.
Prvi je doživljaj nekog albuma vrlo bitan i često određuje naš tok misli o nekoj glazbi. U ovom slučaju, novi vas album Nekromantheona obuzme već na to prvo slušanje i do kraja albuma samo povećava želju za ponovnim slušanjem, a cijelom ugođaju pridonosi i spektakularna naslovnica poljskog ilustratora Zbigniewa Bielaka. Uzevši u obzir da su članovi grupe tek u ranim tridesetima, nadamo se da će ovaj album iskoristiti kao poticaj za još veće glazbene pobjede, jer pred njima svakako jest svijetla budućnost. Preporučujemo!
Boris Čičovački