MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2020
Format Albumi
Vrsta Synthpop / House / Alternative dance / Dance-Pop / Dance-Rock
Dodano Subota, 22 Veljača 2020
Žanr Pop
Length 42:03
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2020
Država Europa
Etiketa x2
Catalog Number 0018 CD1
Edition details objavljeno: 24.1.2020.; producent: Stuart Price; snimano: Hansa Studio1, Berlin; RAK, London i The Record Plant, Los Angeles
Tags Pet Shop Boys Stuart Price x2

Review

Pet Shop Boys su napravili prilično dobar album. Osjetno je bolji od svog prethodnika pod nazivom „Super” i skoro na tragu, s današnjim odmakom promatrano, odličnog „Electric”. Trilogija s kojom su zaokružili rad s poznatim producentom Stuart Priceom završava s ovim albumom. Napravili su u međuvremenu još jedan mali EP „Agenda”, ali on nije predmet ove agende, nego spada pod razno.

Koliko god bilo koji album Pet Shop Boys bio dobar ili loš, pokazuje se kako „dečki” već neko vrijeme imaju nepogrešivi talent odabrati barem jedan pogrešan singl. Prvi najavni singl s ovog albuma bio skroz ok, zanimljiv i jak. Dreamland, kojeg su izveli zajedno s Years & Years zvučao je prilično obećavajuće. Za starije slušatelje među čitateljima SoundGurardiana, Years & Years su nešto kao Pet Shop Boys za mladu generaciju, a prije nekoliko godina imali su ogromnu hitčinu „King”. U moru moderne produkcije trebalo ih je prepoznati. Ali glasovi Neil Tennanta i Olly Alexandera su se fino kliknuli.

Drugi singl, "Burning the heather", s usporenim tempom i sjetnom atmosferom je zapravo bio još i bolji. Pokazalo se potrebnim napraviti singl prije izdavanja samog albuma obzirom da se u pjesmi na akustičnoj gitari pojavljuje Bernard Butler iz negdašnjih Suede, a u nedavnoj najavi albuma Pet Shop Boys su se domišljato, ili nepromišljeno, negativno osvrnuli na moderne pop trubadure s akustičnim gitarama i izazvali svakakve reakcije. Od toga da je i njima dojadilo kad se na tulumu lik prihvati akustare i počne tamburati „Krivo je more” ili „Pismo” do toga da bi njima trebalo zabraniti da se zovu „boys”. Paradoksalno, „Burning the heather” je vrlo dobra stvar. I akustična gitara joj vrlo dobro pristaje.

I onda za izdavanje albuma, izaberu jednu od najslabijih numera, „Monkey business”, funky disco hopsalicu toliko otrcanu i ljigavu da više nije zabavna niti kao trash hit. I još je prigodno poprate video brojem u kojem se obojica pojave, što je valjda prvi put da se pojavljuju u spotu još tamo od 2013. kada su snimili „Thursday”. Ali ako išta, spot barem vrijedi vidjeti zbog Chris Lowea koji neočekivano i nemilice čaga u koreografiji uz bok svim onim plesačima iz tog čudnog diska. Inače lik nije pomaknuo svoje štrkljave noge za tim sintićem još tamo od devedesetih. Mogli su ga komotno za Kraftwerk angažirat. Odlično bi se uklopio.

Pet Shop Boys već neko vrijeme furaju tu 90's furku. I glazba im u zadnje vrijeme dosta zvuči devedesetasto. Onak' dance ljigavo i sladunjavo pa malo rejvasto pa opet electro. A u tim devedesetima, Berlin je bio nekakvo središte dance i rave kulture. Zato ovaj album obiluje toponimima i zvucima iz Berlina. I to doslovno. Veći dio albuma sniman je ondje, a i skoro svaki tekst pjesme dotiče se nekog dijela grada. Napravili su čak pjesmu o vjenčanju u Berlinu, plus što je Wedding naziv jednog kvarta u Berlinu. Nije mi poznato je li ovo prva gay svatovska pjesma, ali mislim da se Maja Šuput ne mora brinuti da posao. Zapravo, svatovac više zvuči kao da su ga radili Vengaboys ili Aqua da su još uvijek živi. Čudno je to kako se devedesete još uvijek ne daju. Možda da se Pet Shop Boys pozovu na neku 90's party koji su sad skroz popularni pa da s Ellom, I Bee i Mineom zasviraju trash dance hitove. To bi bio dernek. Još jedna od poveznica s devedesetima je „I don't wanna”, vjerojatno najplesnija stvar o nekom tko ne želi plesati - ikada. Ali eto, čim čuje „Rhythm is a dancer” odma mu se druga slika kaže. Kuruza, znam.

Sporadično možemo nabasati i na štimung osamdesetih. Npr. „Hoping for a miracle” ima sličnu vibru i gradaciju kao „King's Cross”, a „Only the dark” bi komotno mogla biti pjesma iz „Tuluma” Sophie Marceau. Neki treći nastavak. Taman za zaljubljena mlada srca.

Osim što album pomalo čudno kombinira brze i spore pjesme i čini skokove u tempu, i osim što smo se već navikli na tu izlizanost i manjak svježine, albumu se nema što previše zamjeriti. Ako volite trash, za vas je. Ako volite Pet Shop Boys, isto je za vas. Ako volite moćne stvari, one su isto tu. „Will-o-the-wisp", dva najavna singla, „Happy people”, „You are the one” i još neke imaju skoro sve da vas zadovolje.

Sve u svemu puno više erektivno nego mlohavo.

Ivica Šćukanec

Hits 215
Super « Super Pet Shop Boys Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42