Review
Na putu do kladionice prolazio sam kraj terase jednog kafića iz kojeg je dopirala neka odlična rock stvar tada meni još nepoznatog benda. Zaintrigirala me lako pamtljiva melodija pa sam se bacio u potragu. Lagano guglanje i traženje pojedinih riječi koje sam uspio zapamtiti odmah je dalo rezultata. Pjesma se zvala No One Knows, a bend Queens Of The Stone Age. Bila je to ljubav na prvi pogled koja je trajala određeno vrijeme. No danas je došlo vrijeme da prekinem s njom, a vi se zasigurno pitate zašto je tomu tako?
Ništa se posebno nije dogodilo, osim što su QTSA izdali novi, peti po redu album u svojoj karijeri pod imenom Era Vulgaris, album koji je samo potvrdio konačan raskid među nama. Ostali smo prijatelji zbog albuma Songs for the deaf koji im ipak nikad neću zaboraviti. Era Vulgaris je dosadan album. To je moj prvi i zadnji dojam. Dao sam mu šansu jednom, nije uspjelo. Rekoh, probaj ga slušati noću, možda će tada biti bolje. Naime, imam tu anomaliju da mi se neka muzika koju ne mogu smisliti oživotvori u vrijeme prije spavanja. Nije uspjelo. Buka iz pjesme u pjesmu stajala me živaca. Slušao sam pjesme, čitao tekstove, no ništa. Nema kemije među nama.
Volim Strokese, volim Casablancasov glas. Gostuje na pjesmi Sick Sick Sick. Slušam pjesmu, ne čujem njegov glas ni bilo kakav utjecaj njegove pojave. Navodno pjeva popratne vokale u toj pjesmi, a navodno je glava i rep benda Josh Homme htio podići prodaju i ugled svog Vulgarisa pa je dodao i njegovo ime na disk. Bez obzira na to, pjesma je najupečatljivija zbog vrlo dobre dionice na gitari koja tečno prolazi kroz cijelu pjesmu. Još kada se javi onaj stari mastan podebljani riff kakav su rokali 2002. godine, tada ostane mrvica nade na stolu izgubljenih melodija.
Ako ste već u prilici preslušati Eru, osvrnite se još na pjesmu Make It With Chu. Laganiji rock pjesmuljak za radio postaje koje tijekom noći puštaju rock stvarčice za vozače kamiona i braću im po cesti.
Nekada tako divan hard/stoner rock bend s originalnim aranžmanima i fantastičnim instrumentalnim tehnicizmom, danas tako dosadan spoj balada, buke bez melodije i prenemaganja na vokalu koji nimalo ne može dati poseban značaj pjesmama. Bez ijednog hita, bez ijednog delikatnijeg trenutka koji će mi privući pozornost, jednostavno, nisu mi sjeli ovim albumom i teško da ću ga ikad više poslušati. Naravno, ukoliko ja nisam pronašao ništa u njemu, ne znači da nećete ni Vi - o čitatelji SoundGuardiana.
Admir Sinani
