Review
Tinejdžerski pop/rock bend Simple Plan (vjerojatno su vam poznati po svojim najvećim hitovima koji su milijun puta završili na statusima dvanaestogodišnjih djevojčica na facebooku - Sorry, I can't be perfect!, No, you don't know what it's like, welcome to my life, I know your love is just a lie i slično.) vratili su se na scenu baš kad se to najmanje očekivalo i kad su svi mislili da su zaboravljeni. A povratak im je stvarno bio u vrlo dobrom stilu - Jet Lag, drugi singl, a prvi zamijećeni, kolaboracija s Natashom Bedingfield, oduševio je publiku, a ni kritici nije bio mrzak. Ta fantastična i sunčana melankonična power pop pjesma o interkontinentalnim vezama odmah može ići među najbolje singlove dotične grupe.
Jet Lag bio je samo početak - najava za njihov četvrti studijski album, Get Your Heart On! Na albumu je više pop prizvuka nego na prethodnicima, malo više veselja i manje gorčine, više zrelosti. Iako još uvijek imaju djetinjasti prizvuk (koji zna biti katkad simpatičan, katkad iritantan), glazbeni razvoj vidljiv je. Refreni su bolji, energičniji, nego na prethodnim albumima.
Međutim, i dalje tu nedostaje velikih i jakih pjesama. Nakon odlične uvodne You Suck At Love i treće, već spomenute Jet Lag, a i izvrsnog idućeg singla Astronaut, možda malo pretipične, no dobre pjesme, album lagano zapada u monotoniju. Mene osobno jako se dojmila kolaboracija s K'naanom, Summer Paradise. Lagani reggae prizvuk, romantičan tekst, pjevljiva i pamtljiva melodija i ambijent ljetne ljubavi upotpunjuju ovu odličnu pjesmu koja će vas u zimskim danima podsjećati na sve lijepe dane ljeta.
Kraj albuma podosta je dramatičan. Sam naziv zadnje pjesme je This Song Saved My Life. Emotivna je i iskrena, ali nije baš da će vam spasiti život ako ste u kriznoj situaciji. A i malo je "try too hard" i nekako imam dojam da je stavljena tu samo zato da da albumu neko dublje značenje, što joj ipak i ne uspijeva u potpunosti. A i čemu uništavati ovakav, uglavnom vedar, album forsiranjem neke gorčine i nezadovoljstva samo zato da se očuva stari imidž Simple Plana kao punk benda čija su glavna odlika tekstovi u kojima se izražava njihovo ekstremno nezadovoljstvo ljubavlju, ljudima, životom općenito?
Dečki iz benda možda i jesu prestari da još uvijek prave ovakvu glazbu, koja je i dalje namijenjena prvenstveno tinejdžerima, no izgleda da su ih prethodni albumi ispraksirali, upoznali i s njihovim dobrim i lošim stranama, te da im sad ovakav solidan zvuk dobro ide bez većih grešaka.
Mislav Živković
