MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Supernatural


Bookmark

Data

Released Lipanj 1999
Format Albumi
Vrsta / Blues rock / Hard rock / Alternative/Indie Rock / Contemporary Pop/Rock / Adult Alternative Pop/Rock / Album Rock / Latin Rock
Dodano Ponedjeljak, 20 Srpanj 2015
Žanr Rock
Length 1:14:53
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 1999
Država Europa
Etiketa Arista
Catalog Number 07822 19080 2
Edition details objavljeno: 15.6.1999.; produkcija: Carlos Santana i Clive Davis; 1999. - Record Plant, Sausalito, California i Fantasy Studios, Berkeley, California
Tags Santana Clive Davis Carlos Santana Arista

Review

Što kazati o glazbeniku čija je glazba sa prva dva albuma smatra  jednom od najoriginalnijih, najsvježijih, najopojnijih od tisuću glazbenih cvjetova koji su sa svih strana svijeta naprosto eruptirali 70 - tih godina. Što kazati o glazbeniku koji je svojim 17- tim po redu albumom pobrao sve prestižne, doduše komercijalne nagrade. Takvog glazbenika koji je svojevremeno kazao kako je glazba vrući spoj dvaju ljubavnika u kojem je melodija  uvijek žena, a ritam je muškarac, slobodno možemo nazvati ili debelokožnim plagijatorom vlastitih ideja , ili unikatnim primjerkom i genijem.

„Supernatural“ je, kazali smo, njegov 17-ti njegov album, izdan je 1999 godine, cijelih 30 godina kasnije u odnosu na prvijenca i sedam godina nakon svog prethodnika pod nazivom „Milagro“ . Statistika koja stoji iza njega kaže nam sljedeće: prodan je u tiraži od preko 30 miliona primjeraka, osvojio je 9 Grammy nagrada, 15 puta je bio platinast, a Carlos je bio prvi latino glazbenik koji je dobio Grammyja za svoju glazbu. Obzirom na poznatu činjenicu kako je  statistika samo točan prikaz netočnih podataka, interesantno je otkriti što se to stvarno krije iza toga.

Ovo je nedvojbeno album koji je bio prekretnica u Carlosovoj bogatoj karijeri, album koji je ostavio i kratkoročne, a ujedno i dugoročne efekte ne samo na njega, već i na njegove vjerne fanove.

Kratkoročno mu je osigurao nepodijeljenu medijsku pažnju uz zavidne financijske efekte, te je obnovio pomalo zaboravljeni interes za njegovu glazbu.

Dugoročno gledajući, ovo je uradak koji je postao obrazac ponašanja – prava matrica onoga što će nam taj gitarski velikan ponuditi u budućnosti. Ovaj album  opravdano je  smatran kao jedan od najsnažnijih primjeraka uspješnog povratka na scenu u bogatoj rock povijesti, jer ga je Euterpa, ruku na srce,  zaboravila već duže vrijeme.

Na vjerne fanove koji su štovali njegove rane radove ovaj album zasigurno je ostavio negativan efekt, te je gotovo sigurno kako su ga oni iskreno (opravdano) mrzili. Zašto? Pa jednostavno zato što je ovim uratkom Santana htio spojiti nešto naizgled nespojivo; Woodstock generaciju sa novim rock/pop staležom, suvremenicima steroidne ere u glazbi.

Carlosova velika i siguran sam, iskrena želja bila je da na svjetlo dana iznese i pregrupira atome i molekule svog prošlog rada, a ujedno ostvari organsku vezu kojom bi pridobio nove obožavatelje – novo stasalu generaciju, te da pri tome ne izgubi, ne povrijedi, naruši svoj dosadašnji integritet i status.

Ruku na srce, moj je dojam kako je ovaj album bila igra na sigurnu kartu za razliku od prva dva albuma kojima je otkrivao nove granice pune nezamislive slobode izražavanja.

Nedvojbena je činjenica kako onaj tko s puno pažnje  pročeprka po njegovoj prijašnjoj ostavštini zasigurno u svojoj kolekciji neće zadržati ovaj nadasve komercijalni uradak.

Osmišljavanje ovog projekta povjereno je Clive Davisu, koji je tom prilikom doveo pravu ergelu  rasnih, ali i onih manje poznatih aktera svjetske glazbene scene, koji su osim svojim vokalno instrumentalnim rolama doprinjeli i kompozitorskim obolom u stvaranju ukupnog dojma, na što  je svojevremeno David Wild kazao: gotovo svi osim Britney Spears i Meat Loafa.

Evo tko se sve „prošetao“ stepenicama komercijalnog uspjeha ovog albuma: Eric Clapton, Dave Matthews, Lauryn Hill, Mana, Eagle-Eye Cherry, Cee-Lo Green…

Pojedine koalicije rezultirale su zaista odličnim finalnim proizvodima: „Maria,Maria“ (The Product G&b), „Smooth“ (Rob Thomas), „Corazon Espinado“ (Mana) – zasigurno najboljim što nam je Carlos ponudio u 90-tim godinama.

Bilo je tu i isforsiranih kompozicija: „Do You Like The Way“ (Lauryn Hill, Cee-Lo Green), a i daška nekih gotovo zaboravljenih vremena u pravom sessionu, dvoboju dvije suverene gitare: „The Calling“ (Eric Clapton)

Što se na kraju može zaključiti?

Dani ponosa i slave kada je s neviđenom energijom i eksplozivno - raskošnim miksom rocka i latino glazbe s prva dva albuma doslovce protresao Haight Ashbury bespovratno su prošli. Nestala je ona neusporediva jasnoća i čistoća njegove prepoznatljive gitare i dugotrajni feedback kojim je zadržavao trajanje tona koliko mu god treba. Dobili smo jedan solidan pop/rock gulaš s primjesama latino ritmova, neke isforsirane kompozicije čija je osnovna zadaća bila popuniti vinil, ali i par stvarno odličnih, čak vrhunskih pop kompozicija koje su pronašla visoka mjesta na top listama, a koje, moram iskreno priznati, u živo zvuče i bolje nego u studiju. No, i dalje su mi „Jingo“ i „Soul Sacrifice“  nikad više dostignut vrhunac njegove glazbene magije.

Na što bi Woodstock generacija samo kazala: Yeeeeah!

Đorđe Škarica

Hits 1543
Lotus « Lotus Santana Albumi Kronologija All That I Am » All That I Am

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42