Review
Njihova imena su Daron Malakian i Serj Tankian, a sve oko njih je vrlo crno-crni svijet. Kao najradikalniji dio vala nu-metala iz generacije 1999. – 2000. i najbolje što se dogodilo socijalno angažiranoj glazbi poslije Rage Against The Machine, ovi bradati Armenci su jedini preživjeli propast žanra iz kojeg su se izrodili. Korn više nisu nešto, Linkin Park moraju sekundirati Jay-Zju da im se albumi prodaju, a Mudvayne, Limp Bizkit i Papa Roach ionako nikad ništa nisu valjali.
System Of A Down možete voljeti ili mrziti, nema sredine ali ostaje činjenica da je to jedini punk-metal-nešto-nešto bend koji ne prijeti da vas zadavi svime što se u metal loncu kuha. Zato su taj čobanac u pravo vrijeme začinili raznim dodacima koji dižu obrvu, a bogme i ruke u zrak. Nova ploča vodi te, cijenjeni čitatelju, istom cestom samo suprotnim trakom kroz naplatne kućice bez plaćanja cestarine.
Hypnotize je drugi dio, nastavak čak, prijašnje ploče zvane Mezmerize a koje je gitarist Daron zamislio kao jedinstveni konceptualni album u dva dijela. Oni koji su kupili original čak pričaju o postojanju kukica na omotu kojima se ova dva albuma mogu spojiti u jednu cjelinu. Ova priča još nije provjerena jer još nitko nije sreo nekoga tko je kupio original.
Ovdje vas čeka 39 minuta i ravno 36 sekundi skakanja, poganja, prolijevanja piva na bližnje te grljenja i paljenja upaljača na one mirnije dijelove. To ste mogli čuti i prije četiri godine kada je izašao epohalni Toxicity ali cijenjeni čitatelju, Systemi su od tada sazreli, odrasli, pustili još koji centimetar brade i/ili kose i shvatili da je svijet još ružnije i šizofrenije mjesto no što su se oni nadali promatrajući ga sa ulica Los Angelesa dok su sa Rickom Rubinom ispijali antiglobalističku kavicu u rijetkim trenucima dok ovaj nije producirao.
Ploča počinje brutalno i direktno u mošnje sa Attack kao svojevrsnim nastavkom B.Y.O.B., a Soldier Side (intro) raste u punokrvnu baladu na armenski način sa najjačim stihovima mjeseca prosinca: They were crying when their sons left/God is wearing black.
Stric Nick Cave sad je sigurno ponosan kad zna da mu se lirika širi.
Antonio Hadrović
/
