Skins

Review

Na svojem novom, sedmom albumu američka multiinstrumentalistica, pjevačica i skladateljica Nana Simopoulos je pomirila različite kulture, svjetonazore, filozofije, religije... Spoj različitih stilova, od jazza preko popa i new agea do world musica, ali i utjecaja drugih umjetnosti: filmske, kazališne, plesne, književnosti ostvarila je na vlastiti način. Autorica je svih skladbi za koje je nadahnuće crpila iz mnogobrojnih suradnji s poznatim glazbenicima raznih žanrova, među ostalima Donom Cherryjem, Charliem Hadenom, Billyjem Higginsom, Nanom Vasconcelosom te orkestrima New York City Oprere i RAI Symphony Orchestra. Osim toga nadahnjuje se elementima glazbe Sjeverne i Južne Amerike, Indije, Grčke, Afrike i Azije, a u skladu s tim i poezijom autora različitih kultura. Primjerice, na liričan karakter skladbi izravno su utjecala djela perzijskih sufi pjesnika Rumija i Hafiza, indijanske šamanke Owl Woman, budustičkog redovnika Kojijua... Osim što je pjevala, Nana je na snimanju albuma svirala gitaru, koju je učila od slavnih Ralpha Townera i Pata Martina, te buzuki (inače svira i klavir, sitar, didgeridoo, koru, sintisajzere i druga raznorodna glazbala), a kao suradnike odabrala je mnogobrojne glazbenike iz raznih dijelova svijeta, koji se izmjenjuju ovisno o karakteru pojedine skladbe. Među njima su i uglednici svjetske glazbene scene, primjerice američki jazz saksofonist i svirač drvene flaute Dave Liebman, suradnik Milesa Davisa, Chicka Coreae i McCoya Tynera, te svirač sharangija Ustad Sultan Khan, suradnik Ravija Shankara, Georgea Harrisona i Zakira Husaina.

Davor Hrvoj